Gavez: ljekovita biljka za zarastanje rana i jačanje kostiju

Gavez je jedna od onih biljaka koje se u narodnoj medicini spominju generacijama, posebno kada je riječ o ranama koje teško zarastaju i prelomima kostiju. Ako si ikad čuo baku ili djeda da spominju "crni korijen" za oblog na modricu ili frakturu, upravo je o gavezu riječ. U ovom tekstu donosimo šta narodna medicina kaže o ovoj biljci, kako se tradicionalno priprema i na šta treba obratiti pažnju.

Šta je gavez i kako izgleda

Gavez, poznat i kao crni korijen, latinski naziv mu je Symphytum officinale, a u ljekarnama se nekad tražio pod nazivom Radix Consolidae ili Radix Symphyti. Gavez se u ljekarnama naziva crni korijen (Symphytum officinale), a ljekarnički naziv mu je Radix Consolidae ili Radix Symphyti.¹

Prepoznaje se po karakterističnom korijenu i cvjetovima koji traju cijelo ljeto. Raste uz potoke i na vlažnim livadama, ima debeo crni korijen koji je iznutra bijel, stabljika mu doseže do 80 cm, a cvjeta cijelo ljeto crvenoljubičastim cvjetovima.¹

Kada se sabire i kako se priprema

Za pripremu čajeva i obloga koriste se različiti dijelovi biljke, ovisno o godišnjem dobu. Korijen se bere u proljeće ili ranu jesen, čisti se i suši, dok se list i cvijet sakupljaju za vrijeme cvatnje.¹

Jedna važna napomena iz narodne medicine tiče se posude u kojoj se gavez priprema: čaj od gaveza ne smije se pripremati u željeznom loncu.¹ Ovo je tradicionalno pravilo koje vrijedi uzeti u obzir ako odlučiš sam praviti čaj od gaveza kod kuće.

Gavez čaj i tradicionalna upotreba za disajne organe

Prema narodnoj medicini, gavez se koristio za širok spektar tegoba. Knjiga navodi da gavez liječi bolesti pluća, prekomjerno lučenje želudačne kiseline, kašalj i grčeve, da pomaže zarastanju prelomljene kosti, da liječi rane na tijelu i da cijela biljka steže sluzokožu.¹

Za pripremu gavez čaja postoji jednostavan recept: kašika cvijeta i lišća prelije se s pola litre ključale vode, a napitak navodno izaziva znojenje i jača mokrenje, te pomaže kod bronhitisa i astme.¹

Zanimljivo je i da se korijen gaveza koristio kod jednog specifičnog simptoma: kod krvavih ispljuvaka korijen stoji u vodi, bez kuhanja, više dana, a pije se gutljajima po šolji dnevno.¹

Gavez za zarastanje rana

Gavez se u narodnoj medicini možda najčešće spominje upravo u kontekstu rana. Tradicionalni oblog pravi se na sljedeći način: isjeckani korijen, lišće i cvijet skuhaju se u mlijeku i stavljaju na ranu svaki dan radi bržeg zarastanja.¹

Osim obloga od svježe biljke, koristio se i prašak: prašak korijena gaveza stavljao se na gnojne i svježe rane, a čajna kašika praška pomiješana s mlijekom, uzeta jednom dnevno, navodno je djelovala kao aspirin.¹

Narodna medicina objašnjava ovo djelovanje i na svoj način: knjiga navodi da gavez sadrži hormon auksin koji pomaže stvaranju novog tkiva i bržem zarastanju rana.¹ Važno je napomenuti da je ovo tradicionalno objašnjenje iz starije knjige o biljnom liječenju, a ne savremeni medicinski nalaz.

Gavez i prelom kosti

Jedna od najpoznatijih tradicionalnih primjena gaveza vezana je upravo za prelome kostiju, otuda i naziv "kostolom" koji se za ovu biljku ponekad koristio u narodu. Recept glasi: kod saobraćajnih nesreća ili loma kostiju, sitno izrezan korijen gaveza (šaka) stavlja se u šolju mlijeka, zakuha i odmah skine s vatre, a tom se smjesom oblaže mjesto oko preloma – rana i kosti navodno brzo zarastaju.¹

Slično se primjenjivao i kod starih rana koje se teško zacjeljuju, u kombinaciji s drugom biljkom: kod starih trulih rana i preloma kuhala se svježa preslica, tim čajem se ispirala rana, a biljkom se zavijalo bolno mjesto.¹

Gavez za kožu lica

Osim za rane i kosti, gavez se u narodnoj medicini koristio i za njegu kože lica. Umivanje vodom u kojoj je kuhana šaka gaveza, triput dnevno, navodno odstranjuje bubuljice na licu.¹ Slično se spominje i na drugom mjestu u knjizi, gdje se pranje naljevom korijena gaveza navodi kao sredstvo protiv prištića na licu i tijelu¹, uz napomenu da se slično koristila i voda u kojoj je kuhan krompir.

Gavez u mješavinama sa drugim biljem

Gavez se rijetko koristio sam – najčešće je bio dio širih biljnih mješavina. Na primjer, u receptima protiv kamenaca u bubregu spominje se mješavina korijena gaveza, lazarkinje, borovice, dobričice, koprivinog žara i lista divlje kruške, gdje se 8 žlica mješavine prelije litrom vode, ostavi preko noći, ujutro prokuha 10 minuta i pije po pola litre ujutro i navečer.¹

Gavez se pojavljuje i u receptima za čir na želucu i dvanaestercu, gdje se kombinuje s dunjom, lanenim sjemenom i drugim biljkama radi stvaranja sluzastog napitka koji se pije umjesto vode.

Ukratko

Gavez je biljka duboke tradicije u narodnoj medicini Balkana, posebno cijenjena zbog navodnog djelovanja na zarastanje rana i oporavak kostiju. Recepti s gavezom – od obloga u mlijeku za prelome do čajeva za disajne organe – dio su narodne baštine, ali ih treba posmatrati kao tradiciju, a ne dokazan medicinski tretman. Ako imaš ranu koja ne zacjeljuje, sumnjaš na prelom ili primijetiš krv u iskašljaju, prvi korak danas treba biti poziv ljekaru, a tek potom eventualno isprobavanje ovakvih tradicionalnih pomagala kao dodatne njege.