Ishrana

Crni i bijeli luk za bolji apetit i tjelesnu snagu

Bijeli i crni luk su vjekovni narodni lijek za slabiji apetit i iscrpljenost. Saznaj što tradicija i moderna znanost kažu o njihovoj ulozi u jačanju organizma.

5 min čitanja

Bijeli i crni luk sa češnjevima na neutralnoj sivoj podlozi
Foto: nosolomarcas, Pixabay

Najvažnije ukratko

  • Bijeli luk (češnjak) sadrži alicin, antibakterijsku supstancu čija je snaga usporediva s penicilinom u malim razrjeđenjima.
  • Redovno jedenje svježeg luka u jelima ili salatama tradicionalno jača probavu, tijelo i um.
  • Crni luk s medom je narodni recept za kašalj: 500g luka, 1L vode, 80g meda i 400g šećera kuva se 3–4 sata.
  • Alicin je nestabilan i otrovnan u većim dozama, pa luk treba koristiti kao blagi dodatak ishrani, ne kao zamjenu za liječenje.

Luk je vjekovima bio dio svake domaće kuhinje, ali narodna medicina mu je oduvijek pripisivala i ulogu mnogo veću od začina. Ako primjećuješ da ti nedostaje apetit ili se osjećaš malaksalo, vrijedi znati šta tradicija i stariji zapisi kažu o crnom i bijelom luku – i gdje se ti navodi danas djelimično potvrđuju naukom.

Šta čini luk tako posebnim

Bijeli i crni luk nisu samo začin – njihov hemijski sastav objašnjava zašto im se oduvijek pripisivala ljekovita vrijednost. Knjiga navodi da oba luka sadrže hranljive sastojke i djeluju ljekovito protiv više bolesti.1

Bijeli luk (češnjak) ima bogat sastav: sadrži vodu, celulozu, bjelančevine, šećer, organske kiseline, minerale, vitamine, fermente i jedinjenje aliin (bez mirisa), koje se razlaže u aromatično jedinjenje sa sumporom (alicin) kad se luk oljušti, isiječe ili žvače - zato treba koristiti svjež.1

Crni luk ima sličan, ali ne identičan sastav: sadrži vodu, celulozu, bjelančevine, šećer, sluzi, sumporna isparljiva jedinjenja (izvor mirisa i ljutine), organske kiseline, pektin, minerale, vitamine, fermente i druge supstance.1

Luk za apetit i tjelesnu snagu – šta kaže tradicija

U narodnoj medicini se smatra da redovno jedenje luka pomaže cijelom organizmu, ne samo probavi. Jedenje oba luka često (svježe, u jelima, salatama, sosovima) jača tijelo i um, sprečava bolesti.1

Kad je riječ o slabijem apetitu i osjećaju iscrpljenosti, u starim zapisima se posebno ističe bijeli luk. Bijeli luk (češnjak) preporučuje se jesti kuvan ili sirov, po nekoliko čena, ne previše odjednom - jača želudac, čuva od grčeva, vodene bolesti, groznice, pospješuje mokrenje.1 Jedan stariji narodni savjet ide i korak dalje: jedenje sirovog crnog luka ujutru naštinu navodno pomaže kod iscrpljenosti i kašlja (osim kod osjetljivih očiju).1

Za ljude koji žive ili rade u manje povoljnim uslovima, tradicija je imala poseban savjet: za stanovnike nezdravih, barskih mjesta preporučuje se jesti ujutru naštinu po jedan čen bijelog luka.1

Nauka iza narodnog lijeka: fitoncidi i alicin

Dio ovih tvrdnji o "jačanju" organizma ima i savremenu naučnu potvrdu, iako iz drugog ugla – kroz antibakterijsko djelovanje luka. Aromatične biljke i njihovi isparljivi sastojci djeluju bakteriostatično ili baktericidno - nazvani su fitoncidi (antibiotici viših biljaka); kod lukova su najbolje proučeni fitoncidi, naročito alicin iz bijelog luka, koji je vrlo aktivan ali brzo nestabilan.1

Istraživanja ove pojave počela su prije skoro stotinu godina. Nauka o fitoncidima počela je oko 1928. godine proučavanjem eteričnih ulja borova, crnogoričnog drveća, bijelog, crnog i drugih vrsta luka, koji hidrolizom daju isparljive antibakterijske sastojke.1 Bijeli luk je u tim istraživanjima bio posebno zanimljiv: bijeli luk (Allium sativum L.) je najviše proučavana antibakterijska biljka; izolovano je nekoliko isparljivih fitoncida, najjači alicin, koji djeluje antibakterijski u razrjeđenju 1:85.000 do 1:125.000 na gram-pozitivne i gram-negativne bakterije.1 Čak se navodi i orijentacioni odnos snage: 1 mg alicina odgovara oko 15 i.j. penicilina.1

Ovo ne znači da luk može zamijeniti lijekove – naprotiv, u istom izvoru stoji važna napomena: alicin je otrovan (posebno u injekciji), pa nema širu terapijsku primjenu; isto važi za ostale preparate luka.1 Riječ je dakle o blagom, svakodnevnom dodatku ishrani, a ne o zamjeni za ljekarsku terapiju.

Crni luk – provjereni narodni recepti

Za kašalj i promuklo grlo, narodna medicina ima razrađen recept na bazi crnog luka s medom: 500 g crnog luka, 1 litar vode, 80 g meda i 400 g žutog šećera kuva se 3-4 sata na laganoj vatri, zatim se ohladi i procijedi; pije se mala čašica ujutru i uveče, zagrijano.1 Prema zapisu, ovaj recept je navodno naučen od engleskih misionara i oficira u Egiptu i Sudanu.1

Za nesanicu se tradicionalno preporučuje jednostavnije rješenje: crni luk protiv nesanice, u bilo kom obliku, posebno kao sos.1 Kod iznenadne nesvjestice narod je koristio brz trik: razbijena glavica crnog luka stavi se pod nos.1

Za manje rane na koži, luk se koristio i spolja. Za čireve se obložiti isjeckanim lukom i goveđim mesom (dvije glavice luka i toliko mesa), što navodno prokida otok, a za modrice i udarce oblaže se crnim lukom i mesom, ili utučenim lukom sa solju.1

Bijeli luk – dodatna narodna upotreba

Bijeli luk se u starim zapisima pojavljuje i kod sasvim drugih tegoba. Za zubobolju: ispeče se češnjak u vrućem pepelu i stavi na zub, ili se kuva s vinskim sirćetom za ispiranje usta.1 Za bubrežni kamen navodi se: piti bijelo vino u kome je kuvan češnjak.1 Za krastu i šugu: utučen češnjak sa zejtinom (uljem) koristi se za mazanje, a koristi se i za marvinu šugu i vaši.1

Ovo su, naravno, zapisi iz narodne medicine i treba ih shvatiti kao tradiciju, a ne kao dokazano liječenje bilo koje bolesti.

Mladi luk u proljeće – dodatni izvor vitamina

Osim zrelog luka, vrijedi spomenuti i mladi, proljetni luk. Mladi crni i bijeli luk kao proljetna salata predstavlja izvor vitamina C i provitamina A (karotena), pa se preporučuje jesti zeleni sočni listovi.1 To ga čini dobrim dodatkom proljetnoj ishrani, kada tijelu često nedostaje svježeg povrća.

Ukratko

Crni i bijeli luk su stoljećima korišteni kao jednostavan, dostupan dodatak ishrani za bolji apetit i osjećaj snage, a dio toga danas objašnjava njihov sastav i dokazano antibakterijsko djelovanje fitoncida i alicina. Ipak, radi se o blagom, svakodnevnom pomagaču, a ne o zamjeni za liječenje – ozbiljnije tegobe uvijek prvo provjeri kod ljekara. Već danas možeš dodati svjež luk u salatu ili jutarnji obrok i vidjeti kako ti prija.

Izvori

  1. Vasa Pelagić - Narodni učitelj (str. 156, str. 157, PDF str. 341, PDF str. 409, PDF str. 410) · admin.idizdravo.com

Sadržaj na ovoj stranici služi isključivo u informativne svrhe i ne zamjenjuje savjet ljekara ili drugog zdravstvenog stručnjaka. Prije promjene prehrane, terapije ili načina vježbanja posavjetujte se sa svojim ljekarom.