Ishrana

Grožđe kao lijek: narodna tradicija za krv, nerve i crijeva

U 19. vijeku je grožđe smatrano pravim lijekom za krv, nerve i probavu. Otkrijte šta o tome kaže stara knjiga Vase Pelagića i kako je ovo voće nekada korišteno u zdravstvene svrhe.

4 min čitanja

Crno grožđe sa zelenom peteljkom na bijeloj površini
Foto: stevepb, Pixabay

Najvažnije ukratko

  • Grožđe je u 19. vijeku smatrano lijekom za malokrvnost, nerve i probavne tegobe, sa dnevnim dozama do 3 kilograma.
  • Zrelo grožđe sadrži šećere, minerale (kalij, fosfor, gvožđe), tanine iz kožice i antioksidanse.
  • Tradicionalni pregled preporučivao je jesti grožđe ujutro natašte u manjim količinama, sa kožicom.
  • Moderno znanje potvrđuje da grožđe sadržava korisne hranljive sastojke, ali nije dokazani lijek za bolesti.
  • Osobe sa šećernom bolešću trebaju biti oprezne zbog visokog sadržaja prirodnog šećera u grožđu.

Kada sazrije grožđe, mnogi ga jedu samo kao slatko ljetno-jesenje voće. Ali u narodnoj medicini grožđe je imalo mnogo veću ulogu – smatralo se pravim lijekom za krv, nerve i probavu, pa su se u Evropi čak otvarali posebni zavodi za "liječenje grožđem". Pogledajmo šta o tome kaže stara knjiga Vase Pelagića, uz napomenu da je riječ o tradicionalnim vjerovanjima, a ne o savremenim medicinskim dokazima.

Šta je "liječenje grožđem"

Ideja da se grožđem može poboljšati zdravlje nije bosanska posebnost. Knjiga navodi da se u novije vrijeme širi liječenje grožđem, te da postoje posebni zavodi za "liječenje grožđem"1. Autor je bio uvjeren da redovno i obilno jedenje zrelog grožđa pomaže kod čitavog niza tegoba – od malokrvnosti i zatvora, preko kašlja i nervnih problema, do kožnih osipa i bolesti bubrega. To je, naravno, uvjerenje iz 19. vijeka i treba ga uzeti kao dio narodne tradicije, a ne kao dokazanu terapiju.

Autor je i sam opisao lično iskustvo: nakon 2-3 mjeseca redovnog jedenja grožđa čovjek postaje jači, deblji, zdraviji – navodi lično iskustvo iz 1879. (Srijem) i 1887. (Vlaška) da grožđe otklanja bljedilo lica, zaboravnost, tupost, tjeskobu, plašljivost1. Posebno je zanimljivo da se grožđe povezivalo sa oporavkom od malokrvnosti (anemije) – stanja koje se u istoj knjizi opisuje kroz umor, bljedilo i slabost.

Šta grožđe zapravo sadrži

Dio razloga zašto se grožđu pridavao takav značaj leži u njegovom sastavu. Prema knjizi, grožđe sadrži šećere (glukozu, fruktozu, saharozu), organske kiseline (vinsku, jabučnu), soli kalijuma, fosfora, kalcijuma, magnezijuma, gvožđa, celulozu, pektine, gume, azotna jedinjenja, tanine, boje, aromatične materije, vitamine, fermente i vodu1. Zrelo grožđe sadrži i preko 20% šećera, pa ima visoku kalorijsku vrijednost1. Zato se smatralo odličnom hranom za iscrpljene i oslabljene osobe – ali iz istog razloga danas znamo da nije svejedno koliko ga se jede, posebno kod osoba sa šećernom bolešću.

Zanimljiv je i savjet o kožici zrna: kožica zrna sadrži tanine, boje, bjelančevine, aromatične sastojke i minerale, pa se preporučuje da se žvače i jede zajedno sa zrnom, a ne baca1.

Kako se nekada "liječilo grožđem" – stara uputstva

Knjiga daje prilično detaljan plan ishrane grožđem, koji djeluje gotovo kao kura. Evo nekoliko glavnih pravila:

  • Grožđe treba biti zrelo i čisto – što zrelije, to bolje.1
  • Vodnjikavo, kiselo, buđavo ili trulo grožđe smatralo se nezdravim i trebalo ga je izbjegavati.1
  • Preporučivalo se jesti grožđe tri puta dnevno: ujutro natašte, te sat prije ručka i večere, jer je navodno djelovalo bolje nego poslije jela.1
  • Dnevna doza je počinjala sa pola kile uz obrok (ukupno kilo i po dnevno), a kasnije se povećavala i do tri kile dnevno.1
  • Poslije jutarnje porcije savjetovala se pola sata šetnje na čistom vazduhu, po mogućnosti i u podne i uveče.1
  • Uz jedenje grožđa se odsvjetovalo mnogo pasulja, ribe, bamije, praziluka, kelja, keleraba te masnih i slanih jela, dok se crna kafa smatrala bezopasnom.1

Ove količine – i do tri kilograma grožđa dnevno – ozbiljno su visoke za današnje standarde ishrane i nisu nešto što bismo preporučili bez razmišljanja. Ipak, iz ovoga se može izvući koristan princip: grožđe jedeno u umjerenim količinama, sa kožicom i po mogućnosti ujutru natašte, tradicionalno se smatralo blagotvornim za probavu.

Grožđe umjesto odlaska na banju

Zanimljivo je da je knjiga liječenje grožđem stavljala čak iznad odlaska u poznata evropska lječilišta onog vremena: liječenje grožđem nekoliko sedmica korisnije je, po knjizi, nego odlazak u strana lječilišta poput Marijenbada, Karlsbada, Išla, Ejmsa ili Glajhenberga1. To nam govori koliko se vjerovalo u snagu ove jednostavne, sezonske namirnice – u doba kada su putovanja na banje bila skupa i dostupna malom broju ljudi.

Grožđe i osjećaj malaksalosti

U istoj knjizi, uz grožđe, pominje se i malaksalost odnosno malokrvnost kao stanje za koje se tražilo rješenje kroz ishranu. Grožđe se navodilo kao jedna od namirnica koje se tradicionalno jedu uz niz drugih mjera – mlijeko, jaja, voće i boravak na svježem vazduhu. Važno je naglasiti da ovakva narodna vjerovanja ne zamjenjuju pregled kod ljekara ako primijetiš znakove malokrvnosti poput stalnog umora, bljedila ili vrtoglavice – to su simptomi koje treba provjeriti, a ne samostalno liječiti grožđem.

Ukratko

Grožđe je u narodnoj medicini uživalo gotovo mitski status – smatrano je lijekom za krv, nerve i probavu, a njegovo redovno jedenje poredilo se čak i sa odlaskom na banju. Danas znamo da je riječ o ukusnoj i hranljivoj namirnici bogatoj šećerima, mineralima i antioksidansima iz kožice, ali ne i o dokazanom lijeku za bilo koju bolest. Ako voliš grožđe, slobodno ga uvrsti u svakodnevnu ishranu u umjerenim količinama – a za sve veće promjene ili zdravstvene tegobe, savjet potraži kod ljekara.

Izvori

  1. Vasa Pelagić - Narodni učitelj (PDF str. 291, PDF str. 292, PDF str. 293) · admin.idizdravo.com

Sadržaj na ovoj stranici služi isključivo u informativne svrhe i ne zamjenjuje savjet ljekara ili drugog zdravstvenog stručnjaka. Prije promjene prehrane, terapije ili načina vježbanja posavjetujte se sa svojim ljekarom.