Ljekovito bilje

Arnika: narodni lijek za modrice i rane

Arnika je u narodnoj medicini poznata kao lijek za modrice i rane, ali recepti iz starih knjiga otkrivaju i zašto unutrašnja upotreba zahtijeva oprez.

4 min čitanja

Žuti cvijet arnike izbliza na suncu, s izraženim laticama i srednjim dijelom cvijeta.
Foto: Ralphs_Fotos, Pixabay

Najvažnije ukratko

  • Arnika se u narodnoj medicini tradicionalno koristi za modrice, uboje i rane koje sporo zarastaju.
  • Tinktura arnike se prije nanošenja na kožu razrijedi vodom ili glicerinom, nikad ne nanosi čista.
  • Stari recepti spominju arniku i kod upale krajnika, psorijaze i bolova u rukama.
  • Arnika je otrovna biljka pa se unutrašnja upotreba preporučuje samo uz nadzor ljekara ili farmaceuta.
  • Trudnice, dojilje i djeca trebaju izbjegavati internu upotrebu arnike.

Arnika je jedna od najpoznatijih biljaka narodne medicine kad su u pitanju modrice, uboji i rane koje sporo zarastaju. U starim knjigama o liječenju biljem njena tinktura se spominje kao gotovo obavezan dio kućne apoteke, pa vrijedi znati kako se tradicionalno pripremala i koristila.

Šta kažu stare knjige o arnici

U narodnoj literaturi arnika (vjerovatno Arnica montana) opisuje se kao biljka čiji se cvjetovi i podanak beru i suše za kasniju upotrebu. Prema zapisima, priprema alkoholature podrazumijeva da se na 100 g jakog alkohola (96%) doda žlica suhih cvjetova, ostavi 10 dana, a potom se uzima razrijeđeno s vodom, 5 kapi dva puta dnevno1 – za ovu internu upotrebu knjiga navodi da navodno djeluje na sluznicu želuca i crijeva.

Za vanjsku upotrebu priprema je nešto jednostavnija. Cijela biljka s cvijećem se kao tinktura koristi protiv modrica i rana – moči se 10 dana u alkoholu, cijedi i čuva u čistoj boci.1 Jedan od zapisanih recepata za oblog, pripisan dr. Liježi prema dr. Gostuškom, glasi: 20 g arnike, 50 g glicerina, 60 g vode, kao oblog.1

Tinktura arnike za modrice i svježe rane

Glavna uloga arnike u narodnoj tradiciji jeste upravo kod povreda mekih tkiva. Prema zapisima, alkoholatura razblažena vodom i glicerinom koristi se kao oblog za ubojine i svježe rane koje krvare.1 To znači da se tinktura ne nanosi čista na kožu, nego se prvo razrijedi – ovakav pristup se u narodnoj medicini smatrao blažim za kožu, a opet dovoljno djelotvornim za ublažavanje otoka i modrica.

Osim za akutne povrede, tinktura arnike se u starim receptima pojavljuje i kod dugotrajnijih tegoba. Za bolove u ruci opisan je sljedeći postupak: tinktura arnike na domaćoj rakiji odstoji 8 dana uz dnevno mućkanje, zatim se njome masiraju ruke od zapešća do ramena svaku večer tri sedmice – navodi se da bolovi potpuno nestaju.1 Važno je naglasiti da je ovo tvrdnja iz narodne tradicije, a ne dokazan medicinski efekat.

Drugi narodni recepti s arnikom

Arnika se u starim zbirkama narodnih recepata pojavljuje i u nekoliko drugih konteksta:

  • Upala krajnika (mandula): maslinovo ulje s cvjetovima arnike zagrijano, pa ostavljeno da odstoji 24 sata, procijediti i čuvati u boci – koristi se za liječenje rana u ustima i grlu.1
  • Psorijaza (ljuskavac): jedan od narodnih postupaka predviđa da se bolesna koža polako struže do zdrave i maže arnikovom tinkturom1, uz napomenu da knjiga psorijazu generalno smatra teško izlječivom bolešću.
  • Arnikova kupka: za kupku se koriste 2-4 žlice arnikine tinkture (iz apoteke) po kadi1, a prema narodnoj tradiciji ovakva kupka je navodno dobra za rane, upale i uboje.1

U starijim zapisima arnika se spominje i šire – navodno djeluje povoljno kod iscrpljenosti organizma te kod bolesti srca i živaca, ali ovakve tvrdnje potiču isključivo iz narodne tradicije i nisu potkrijepljene savremenim istraživanjima u materijalu koji imamo.

Zašto je oprez kod unutrašnje upotrebe nužan

Arnika spada u biljke koje se u narodnoj medicini koriste i vanjski i unutrašnje, ali razlika u riziku je velika. Za čaj namijenjen unutrašnjoj upotrebi knjiga izričito upozorava: čaj se priprema od pola kavene žličice biljke na pola litre vode, procijedi, doda 4 žlice soka od limuna – preporučuje se uzimati pod ljekarničkim nadzorom jer je biljka otrovna.1

Ovo upozorenje nije slučajno uvršteno u staru knjigu – i danas se arnika u fitoterapiji smatra biljkom koja je sigurna samo za vanjsku upotrebu u propisanim koncentracijama, dok unutrašnja upotreba nosi rizik od trovanja.

Ukratko

Arnika je biljka s dugom tradicijom upotrebe kod modrica, uboja i rana, a narodni recepti najčešće predviđaju pripremu tinkture ili alkoholature koja se razrijedi vodom i glicerinom pa nanese kao oblog. Za vanjsku upotrebu na neoštećenoj koži ovakvi pripravci se tradicionalno smatraju relativno sigurnim, ali unutrašnja upotreba zahtijeva oprez i nadzor stručnjaka jer je biljka otrovna. Ako imaš ozbiljniju ranu, modricu koja ne prolazi ili znakove infekcije, najbolje je potražiti savjet ljekara prije nego što posegneš za bilo kakvim narodnim pripravkom.

Izvori

  1. Nikola Gelenčir: Prirodno liječenje biljem (str. 44, str. 67, str. 108, str. 116, str. 178, str. 261) · admin.idizdravo.com

Sadržaj na ovoj stranici služi isključivo u informativne svrhe i ne zamjenjuje savjet ljekara ili drugog zdravstvenog stručnjaka. Prije promjene prehrane, terapije ili načina vježbanja posavjetujte se sa svojim ljekarom.