Lincura: gorka ljekovita biljka za apetit i jačanje organizma

Ako ti hrana odjednom manje prija, ako se osjećaš malaksalo ili ti probava sporo radi, narodna medicina decenijama poseže za istom biljkom – lincurom. Riječ je o jednoj od najpoznatijih gorkih biljaka naših planina, čiji korijen se tradicionalno koristi za jačanje apetita i organizma. Prije nego što je isprobaš, vrijedi znati šta ona zapravo jeste, kako se priprema i kome ne odgovara.

Šta je lincura i gdje raste

Lincura (Gentiana lutea) u narodu nosi i druga imena. Zove se i raven, srčanik, kokošja brada.¹ Prepoznatljiva je po svom izgledu jer se radi o divljoj biljci viših brdskih i planinskih krajeva, upadljivoj jer je viša od ostale trave.¹

Biljka ima karakterističan izgled: donje lišće joj je krupno, eliptično, na dršci, dok gornje lišće nema dršku i obuhvata stabljiku; stablo joj je preko metra, deblo i šuplje, uspravno; korijen je dugovječan, debeo, valjkast i granat, a cvjeta žuto u julu i avgustu.¹

Zašto je lincura ugrožena biljka

Nekada je lincure bilo mnogo više nego danas. U Jugoslaviji je bila obilna na mnogim planinama, ali je nestala sa nekih ranijih nalazišta poput Zlatibora, Tornika, Tare, Suve planine, Troglava, Stolova, Goča, Željina i Kopaonika zbog nepravilnog branja.¹ Zato postoji i preporuka za one koji je sami sakupljaju: ne vaditi sav korijen na jednom mjestu, ostaviti najbolje primjerke za razmnožavanje, a od izvađenih korijena odsjeći glave i posaditi ih nazad.¹

Zbog velike potražnje, korijen lincure se traži za izvoz i medicinske potrebe, pa je u nekim mjestima stavljena pod zakonsku zaštitu.¹ Ako je ikada nalaziš u prirodi, bolje je da je ostaviš rasti ili je nabaviš u biljnoj apoteci, nego da je sam kopaš.

Sastojci i tradicionalna upotreba

Ono što lincuru čini tako prepoznatljivom jeste njen izrazito gorak ukus. Korijen sadrži gorke neotrovne supstance (genciopikrin, gencioamarin), pektin, razne šećere (grožđani, voćni, gencijanoza, genciobioza) i boje, a fermentisani korijen ima i aromatične sastojke.¹ Upravo zbog ovih gorkih materija lincura se smatra toničnim lijekom, odnosno sredstvom za jačanje i okrepljenje.¹

U narodnoj medicini, korijen lincure tradicionalno se koristio za groznicu kada se popije namočen u rumu ili jakoj komovici.¹ Takođe, narod je lincuru koristio protiv malarije i groznice, a preporučivala se i kod tuberkuloze – ne zato što liječi samu bolest, nego zato što otvara apetit i jača organizam.¹ Ovo je važna razlika: riječ je o tradicionalnom pomoćnom sredstvu za jačanje organizma, a ne o lijeku za ozbiljne bolesti.

Lincura za apetit i probavu

Lincura je po predanju jedna od najjačih biljaka kad je riječ o apetitu. U starim zapisima se navodi da je lincura (encijan) najbolja gorka biljka za jačanje želuca i apetita.¹

Tradicionalno se koristila i za druge probavne tegobe: protiv bolova u stomaku, donjem trbuhu, nedostatka apetita, skupljanja vjetrova i malaksalosti, nasjeckani korijen lincure namačao se u komovicu, ostavljao dobro zatvoren deset dana, a zatim se pilo po čašicu svako jutro i pred ručak, 3-4 sedmice.¹

Postoji i blaža, jednostavnija priprema za one koji ne žele alkoholnu varijantu: pola kafene kašičice stucanog korijena prelije se čašom hladne vode, promiješa, ostavi nekoliko sati (najbolje preko noći), procijedi, a zatim pije po šoljicu pola sata prije jela.¹

Priprema: lincura u rakiji, vinu i vodi

Postoji više načina da se lincura pripremi, zavisno od toga šta ti više odgovara:

• Doziranje za groznicu: oko tri grama tanko narezanih listića korijena odgovara polovini male kašičice, a kod jake groznice uzimaju se dvije čašice odjednom.¹
• Lincura u vinu: korijen se može narezati i staviti u vino, popariti, a zatim piti tri male čašice dnevno – ujutro, prijepodne i predveče.¹
• Gorka rakija ili vino za jačanje: 200 grama lincure izdrobljene na krupnoću žitnog zrna prelije se rakijom ili crnim vinom, drži desetak dana uz mućkanje, pa se cijedi; pije se tri puta dnevno po malu čašu, pola sata prije jela.¹
• Mješavina s drugim gorkim biljem: po pola kafene kašičice lincure, kičice, iđirota i gorke kore pomorandže sipa se u 2 dl kipuće vode, ostavi 2 sata, procijedi i pije tri puta dnevno prije jela po kašiku.¹

U apotekarskoj praksi se korijen koristio na razne načine: u apotekama se lincura koristila za ekstrakte, pilule, gorki čaj za apetit, tinkture i ljekovita vina sa gvožđem.¹

Kome lincura ne odgovara

Iako je gorka bilja uglavnom dobro podnošljiva, lincura nije za svakoga. Dokument jasno upozorava: ko ima previše kiseline u želucu (kiselo podrigivanje, grčevi) ne bi trebalo da pije lijekove od lincure, jer mu mogu naškoditi; korisna je prije svega za one sa nedovoljno kiseline i otežanim varenjem.¹

Zamjene za lincuru

Ako lincuru ne možeš nabaviti ili ti njen ukus prejak, postoje biljke sličnog djelovanja. Kao zamjena za lincuru koristi se svećica (Gentiana asclepiadea), zvana i balkanska trava ili trava utrobica, dok prostrel ili sirištara (Gentiana cruciata) djeluje slabije.¹ Takođe, kičica (Erythraea centaurium) raste na vlažnim brdskim i planinskim livadama i koristi se slično lincuri¹, a u ravničarskim krajevima je čak i praktičnija zamjena jer je dostupnija: ravničari umjesto lincure koriste kičicu, koja ima isto djelovanje.¹

Slično djeluje i gorka djetelina ili grčica (Menyanthes trifoliata), biljka koja raste na tresetištima i hladnim močvarama planinskih krajeva, a koristi se njeno lišće, slično lincuri i kičici.¹

Ukratko

Lincura je tradicionalna gorka biljka koju narodna medicina vijekovima koristi za podsticanje apetita i jačanje organizma, najčešće u obliku tinkture na rakiji ili vinu, ili kao jednostavan vodeni ekstrakt pijen prije jela. Ako osjećaš slab apetit ili sporu probavu zbog nedovoljne kiseline u želucu, možeš probati neki od tradicionalnih pripravaka – ali pažljivo doziraj i pij ga uvijek nezaslađenog, prije obroka. Ako imaš povišenu kiselinu, čir ili bilo kakve hronične tegobe sa želucem, prvo se javi ljekaru, a tek onda eventualno probaj ovu staru narodnu biljku.