Kako pravilno brati i sušiti ljekovito bilje kod kuće

Ljekovito bilje je dio naše narodne tradicije već generacijama, ali da bi čaj ili oblog zaista imao vrijednost, biljka mora biti pravilno ubrana, osušena i sačuvana. Stara narodna pravila, zapisana u knjigama poput Pelagićevog "Narodnog učitelja", i danas mogu poslužiti kao smjernice za sve koji žele sami sakupljati bilje za domaću upotrebu.

Zašto je pravilno branje uopšte važno

Svaka biljka ima mjesto gdje najbolje raste i period kada sadrži najviše ljekovitih sastojaka. Kao što knjiga navodi, svaka biljka ima mjesto gdje najbolje uspijeva - tu je treba brati jer sadrži najviše ljekovitih sastojaka; isto tako postoji najbolje vrijeme branja.¹ Osim toga, od cijele biljke se rijetko koristi sve - najčešće samo pojedini organi, dio u kojem se nagomilavaju ljekoviti sastojci.¹

Vrijeme branja takođe zavisi od toga koji dio biljke sakupljaš. Ljekovitost bilja zavisi od vremena berbe - u doba cvjetanja najviše sastojaka je u listu i cvijetu, na kraju vegetacije u podzemnim organima, plodovima, sjemenu i kori.¹

Pravila branja ljekovitog bilja

Narodna tradicija prenosi nekoliko jasnih pravila koja vrijede i danas.

Ne miješaj vrste. Jedna osoba bi tokom dana trebala brati samo jednu vrstu biljke, jer je pravilo da jedno lice ili družina treba u toku jednog dana ili sezone brati samo jednu vrstu bilja, da ne bi došlo do miješanja.¹ Ovo nije samo pitanje urednosti - u pitanju je i sigurnost. Knjiga navodi upozoravajući primjer: otrovno bilje ne smije se miješati sa neotrovnim - navodi primjer da su berači miješali list koprive sa listom bunike, tatule ili velebilja, zbog čega je cijela roba morala biti spaljena.¹

Ostavi dio biljaka za dalje razmnožavanje. Iskusni sakupljači nikad ne beru i ne iskopaju sve ljekovito bilje na jednom mjestu, nego ostavljaju dio najljepših i najzdravijih primjeraka za sjeme i samoumnožavanje, radi očuvanja prirodnih zaliha za budućnost.¹ Ovo je posebno važno jer je divlje bilje, kako knjiga podsjeća, opšte narodno dobro; šume i livade su opšta narodna njiva koju čovjek treba razumno koristiti, ne uništavajući je.¹

Beri samo po suvom vremenu. Jedno od ključnih pravila za branje ljekovitog bilja tiče se vremenskih uslova. Ljekovito bilje se smije brati samo po lijepom i potpuno suvom vremenu, kad nema rose, nikako po kiši ili odmah poslije kiše - jer rosno i vlažno bilje brzo potamni, uplijesnivi se, "upali" se i propadne, pa se mora baciti.¹ Problem se ne zaustavlja na jednoj šteti - plijesan sa pokvarenog bilja prenosi se i na zdravo bilje u skladištu.¹ Takođe treba izbjegavati zagađena mjesta: bilje se ne smije brati pored puteva, pruga, sela i gradova zbog prašine i nečistoće, niti tamo gdje je zagađeno mokraćom ili izmetom.¹

Kako sušiti bilje kod kuće

Sušenje ljekovitog bilja je korak koji najviše utiče na kvalitet gotovog proizvoda. Nježni dijelovi biljke zahtijevaju poseban oprez: cvijeće, lišće i nježni nadzemni dijelovi suše se na promaji, u hladovini, nikako na suncu.¹

Sam proces sušenja treba biti pažljiv i postepen. Bilje se raspoređuje u tankom sloju i redovno se okreće: bilje se suši u tankom sloju, ne na gomilama, na lesama, asurama, hartiji ili daskama, uz dobru promaju i povremeno okretanje, pažljivo da se ne ošteti boja i sastojci.¹

Temperatura sušenja razlikuje se zavisno od vrste biljke. Mirisno bilje je najosjetljivije: mirisno bilje (oko 50% izvoznih droga) suši se do 35-40°C; ostalo bilje uglavnom do 50°C; pojedino bilje (neko korijenje, plodovi, sjemenke) i do 60-70°C.¹ Čvršći dijelovi biljke podnose i direktno sunce: korijenje, podzemni organi, sjeme, plodovi i kore mogu se sušiti i na suncu.¹

Ako kod kuće nemaš sušaru, poslužiće i obični prostori. Narodna praksa koristi tavane, čardake, šupe i magazine kao moguće prostore za sušenje bilja.¹ Bitno je da prostorija bude čista i prozračna, jer prostorije za sušenje moraju biti čiste, dobro provjetrene, inače se dobija loša roba i prenose bolesti.¹

Kod pripreme čaja važno je znati da se cvijeće i lišće ne kuhaju. Umjesto toga, cvijeće, lišće i slični dijelovi se NE kuhaju - preliju se ključalom vodom u poklopljenom sudu i ostave kraće/duže vrijeme, jer se kuhanjem gube etarska ulja¹ kod biljaka poput kamilice, lipe, nane i majčine dušice.

Čuvanje osušenog bilja

Dobro osušeno bilje lako izgubi vrijednost ako se loše čuva. Preporučuje se čuvanje u zatvorenim posudama: osušeni dijelovi bilja čuvaju se u dobro zatvorenim sudovima - sanducima obloženim tamnom jakom hartijom, vrećama od debele hartije ili gustog tkanja, limenim kutijama, zemljanim glaziranim sudovima.¹

Ambalaža takođe mora biti neutralna po mirisu: mora biti čista, po mogućnosti nova, bez stranog mirisa (naftalin, petroleum, kolomast, karbol, koža), da zaštiti drogu od vlage, sunčeve svjetlosti, kisika, insekata, plijesni, miševa, pacova.¹

Za domaću apoteku vrijedi i pravilo obnavljanja zaliha. Na kutiju treba napisati naziv biljke i datum branja, jer se bilje obnavlja svake godine - staro treba baciti ili spaliti.¹ Takođe je važno svaku vrstu bilja čuvati odvojeno, ne miješati u istoj kesi ili kutiji.¹

Oprez kod otrovnog bilja

Nije svako bilje bezopasno, pa je potreban dodatan oprez prilikom branja i čuvanja.

Ako ipak dođeš u kontakt s otrovnim biljem, nakon rada treba se temeljno oprati: poslije rada s otrovnim biljem obavezno presvlačenje, pranje ruku i lica mlakom vodom i sapunom, po mogućnosti kupanje.¹

Ukratko

Branje ljekovitog bilja kod kuće nije komplikovano ako se držiš nekoliko osnovnih principa: beri samo po suvom vremenu i bez rose, nikad ne miješaj vrste, ostavi dio biljaka na mjestu radi obnavljanja, a sušenje obavljaj u hladovini, na promaji, u tankom sloju. Osušeno bilje čuvaj u zatvorenim, čistim posudama, obilježeno nazivom i datumom branja, a svaku vrstu odvojeno. Ako nisi siguran da li je neka biljka otrovna ili ljekovita, najbolje je prvo potražiti savjet od farmaceuta ili stručnjaka za biljke - sigurnost uvijek ide ispred eksperimentisanja.