Znaci prisustva crijevnih glista: kako prepoznati simptome

Crijevni paraziti su mnogo češći nego što mislimo, naročito kod djece, a simptomi su često tihi i lako se pripišu nečem drugom – umoru, lošoj ishrani ili "nervoznom stomaku". Ako znaš na šta da obratiš pažnju, lakše ćeš prepoznati kada je vrijeme da odeš ljekaru na pregled i analizu stolice.

Zašto gliste dugo prođu neprimijećeno

Crijevni paraziti se često ne osjete dugo vremena, a problem je što njihovo dugo zadržavanje u tijelu nije bezazleno. Stara narodna medicina je to prepoznavala: zadržavanje glista, posebno pantljičare u crijevima, može izazvati unutrašnje bolesti, padavicu, sumanutost.¹ Danas znamo da je ovo pretjerano i da ozbiljne komplikacije nisu tako česte, ali činjenica da paraziti mogu dugo ostati neotkriveni i dalje stoji – zato je korisno znati koji znaci upućuju na njih.

Opšti znaci koji mogu upućivati na parazite u crijevima

Postoji čitav niz sitnih, naizgled nepovezanih tegoba koje zajedno mogu biti slika prisustva parazita. Prema narodnim zapažanjima, znaci prisustva pantljičare uključuju blijedo lice, modar krug oko očiju, tromost, sumoran pogled, mršavljenje, kašljucanje, bijelu prevlaku na jeziku, neurednu stolicu, promjenjiv apetit, mučninu, nesvjesticu, osjećaj klupčeta prema grlu, slinavost, podrigivanje, štucanje, glavobolju, vrtoglavicu, bockanje oko čmara, proliv, osjećaj kotrljanja u trbuhu, lupanje srca, a kod žena neuredan ciklus.¹

Naravno, nijedan od ovih znakova sam za sebe ne znači automatski da imaš parazite – mnogi od njih se javljaju i kod drugih stanja. Ali ako primijetiš kombinaciju više njih, posebno uz svrab oko čmara i promjene apetita, vrijedi se javiti ljekaru.

Pantljičara – kada simptoma skoro i nema

Zanimljivo je da pantljičara (trakavica) često prolazi gotovo neopaženo. Postoje dvije vrste koje se najčešće sreću kod ljudi: govedja pantljičara (Taenia saginata), čija glava je veličine čiode a dužina joj može biti i preko 6 metara, prenosi se jedenjem nedovoljno pečenog govedjeg mesa; i svinjska pantljičara (Taenia solium), duga 2-3 metra, koja se prenosi preko nedovoljno pečenog svinjskog mesa sa larvama.¹

Uprkos svojoj veličini, ova glista obično ne pravi veliku buku u tijelu. Simptomi su često odsutni osim svraba oko čmara; ponekad se javlja bol u trbuhu, smetnje varenja, nadimanje i gađenje na hranu.¹ Upravo zato se pantljičara često otkrije slučajno, prilikom analize stolice ili kada neko primijeti dio glista u stolici.

Zaštita je uglavnom stvar kuhinjske discipline: dobro peći i kuhati svinjsko i govedje meso, čuvati hranu od zagađenja, urediti đubrišta i nužnike, te izbjegavati vršenje nužde na mjestima gdje pasu goveda ili svinje.¹

Glista obična (Ascaris) – najrasprostranjeniji crijevni parazit

Dok je pantljičara rijetka, obična crijevna glista (Ascaris lumbricoides) je mnogo češća, naročito kod djece. Prema podacima, ovaj parazit tankog crijeva nalazi se kod 10-15% odraslih i čak 60-70% djece, a dužina mu je 15-35 cm.¹

Prenosi se vrlo jednostavno: jaja i larve iz izmeta razvijaju se u zemlji, a čovjek ih unosi preko obuće ili ruku u usta.¹ Nakon ulaska u tijelo, larve putuju kroz jetru i pluća prije povratka u crijevo.¹

Znaci prisustva ove gliste su: bol i nelagoda u trbuhu, povraćanje, a ponekad se glista nađe i u povraćenoj hrani ili u stolici.¹ Ovo je ujedno i najpouzdaniji znak kod djece – doslovno vidjeti parazita u stolici ili povraćanom sadržaju.

Znaci glista kod djece

Djeca su posebno podložna zarazi jer je glavni put prenosa kontakt sa zemljom. Djeca se zaraze lakše zbog igre na zemlji.¹ Osim opštih znakova poput promjenjivog apetita, nemira, svraba oko čmara i problema sa stolicom, kod djece treba obratiti posebnu pažnju na trbušne bolove i nagli gubitak na težini uz inače normalnu ishranu.

Prirodna zaštita i tradicionalni pristupi

U narodnoj medicini se koriste razni prirodni pristupi kao podrška protiv parazita, iako ih treba posmatrati kao tradiciju, a ne dokazani lijek. Bijeli luk je bio jedan od omiljenih sredstava – svakodnevno jedenje bijelog luka, tri puta dnevno, navodno pomaže kod slabije ukorijenjene gliste.¹ Isto tako, u narodu se vjerovalo u kombinaciju povrća i meda: sok od šargarepe (mrkve) ili sok bijelog luka s medom smatrao se korisnim, posebno za djecu.¹

Kada je u pitanju stvarna zaštita koja ima oslonac u higijenskim principima, savjeti su jasni i ostaju aktuelni i danas: higijenski nužnici, čistoća, zabrana vršenja nužde oko kuće, zabrana igre djece po zagađenoj zemlji, redovno pranje ruku, zabrana đubrenja povrtnjaka ljudskim izmetom i pranje sirovog voća i povrća¹ – ovo su mjere koje realno smanjuju rizik od zaraze, kod djece i odraslih.

Kad potražiti ljekara

Za pravu dijagnozu potrebna je analiza stolice, a ne samo prepoznavanje znakova na oko. Savremeno liječenje parazita oslanja se na konkretne lijekove koje propisuje ljekar – za običnu crijevnu glistu to su danas piperazin i heksilrezorcinol, dok se za uklanjanje pantljičare koristi atebrin, prema dostupnim zapisima. Doziranje i izbor lijeka zavise od vrste parazita i stanja pacijenta, pa je samolječenje nezgodno, pogotovo kod djece.

Ukratko

Crijevni paraziti često daju suptilne znake – promjenjiv apetit, svrab oko čmara, umor, blijedilo, povremene trbušne bolove – pa ih je lako previdjeti. Kod djece je rizik veći zbog igre u zemlji, a najsigurniji znak je viđenje glista u stolici ili povraćanom sadržaju. Higijena ruku, pranje voća i povrća i dobro termički obrađeno meso ostaju najbolja svakodnevna zaštita, dok za potvrdu i liječenje uvijek treba potražiti ljekara.