Ljekovito bilje

Aloja: prirodni lijek za rane, probavu i jačanje imuniteta

Aloja je poznata biljka za rane, probavu i imunitet, ali zahtijeva pažljivo doziranje. Saznajte kako je sigurno koristiti, koje su doze opasne i za koga je zabranjena.

4 min čitanja

Presječ lista aloje sa gelom vidljiv, sa kap vode
Foto: Ingoldfranziska, Pixabay

Najvažnije ukratko

  • Aloja se tradicionalno koristi za ranu, probavu i jačanje imuniteta, ali nije bezazlena biljka.
  • Sigurne doze su 0,2–0,6 grama za čišćenje, a doza veća od 8 grama može biti smrtonosna.
  • Aloja je zabranjena trudnicama, djeci, bolesnicima s plućnim bolestima i za dugotrajnu upotrebu.
  • Prije korištenja aloje, posebno ako imaš zdravstvene tegobe ili piješ druge lijekove, posavjetuj se s ljekarom.

Aloja je jedna od biljaka o kojima se najviše priča kad je riječ o prirodnim lijekovima - od njege kože do jačanja imuniteta. U narodnoj medicini joj se pripisuje širok raspon djelovanja, ali baš zato je važno znati i koliko je moćna, i koliko opasna može biti ako se koristi pogrešno.

Šta je aloja i kako se koristi

Aloja (Aloe vulgaris, odnosno Aloe ferox) je višegodišnja biljka nalik drvetu, s jednostavnom stabljikom, na vrhu skupom debelih mesnatih listova s bodljikama uglavnom na naličju; cvjeta od proljeća do ljeta1. Listovi su mesnati, blijedozeleni, na rubu pilasti s dugim bodljama, a cvijet je crven, cjevast, sa šest latica, u dugim grozdovima. Bere se tokom cijele godine.1

Za ljekovitu upotrebu koristi se sok iz listova. Za lijek se koriste listovi, iz kojih se cijedi sok; zgusnuti alojin sok je smeđa masa koja se dalje prerađuje u tinkturu, tablete i alojin čaj.1

Aloja i prirodni imunitet

Aloja se u narodnoj medicini smatra jednom od biljaka koje podržavaju odbrambene snage organizma. Prema knjizi "Zdravlje iz Božje apoteke", aloja djeluje kao imunostimulans koji jača otpornost organizma, kao detoksikans koji štiti od otrova, kao antioksidans koji uništava slobodne radikale, a navodi se i njeno antivirusno, baktericidno i fungicidno djelovanje, na primjer kod gljivičnih infekcija poput kandide1.

Uz to, knjiga alojin sok opisuje i kao sredstvo koje ublažava upale raznih sistema organizma, pomaže kod alergija, zacjeljivanja rana i opekotina1. Navodi se i da jača srčani mišić, snižava holesterol i krvni pritisak, smanjuje učestalost napada angine pektoris1, te da pomaže kod neuralgije, išijasa i glavobolje, a u kombinaciji s kalcijumom djeluje i kod osteoporoze1. Ove tvrdnje treba shvatiti kao tradicionalnu upotrebu opisanu u knjizi, a ne kao dokazan medicinski učinak - za ozbiljnije zdravstvene tegobe uvijek je pametnije prvo se posavjetovati s ljekarom.

Aloja za zarastanje rana

Jedna od najčešćih tradicionalnih primjena aloje jeste njega kože i pomoć kod rana. Knjiga navodi nekoliko konkretnih recepata:

  • Za stare gnojne rane i čireve: posipati debelim slojem alojevog praška jednom dnevno, ili ispirati uvarkom od jedne čajne kašičice praška kuhanog pet minuta u pola litre vode1, uz napomenu da aloja pomiješana s drugim biljkama djeluje postojanije1.
  • Voda od aloje se u knjizi opisuje kao blaga: kao lijek za čišćenje navodno nikad ne škodi, bilo da dođe u oko ili na ranu1.
  • Za upaljene i mutne oči: prašak aloje na vrh noža preliti sa dva decilitra kipuće vode, prokuhati, pa ohlađenom vodom ispirati oči1, s napomenom da je znak ozdravljenja peckanje i svrbež nakon ispiranja1.

Ovo su stariji, narodni recepti - za bilo kakvu dužu ranu, upalu oka ili infekciju kože svakako je najbolje potražiti savjet ljekara ili farmaceuta, posebno ako se stanje ne poboljšava.

Aloja za probavu

Aloja se tradicionalno koristi i za podršku radu probavnog sistema, iako se tačne koncentracije razlikuju prema svrsi. Knjiga navodi da jako razrijeđen alojev sok, takozvane alojeve kapi, podražuje i jača želudac, a u istu svrhu koristi se i alojevo vino1. S druge strane, u većoj koncentraciji alojev sok djeluje kao blago sredstvo za čišćenje, a djelovanje se javlja tek nakon osam do deset sati1.

Za one koji žele koristiti alojev sok radi regulacije stolice, knjiga savjetuje vrijeme uzimanja: alojev sok ili tablete uzimaju se uveče radi stolice ujutro ili prijepodne1. Zanimljivo je i da aloja nije univerzalno rješenje za sve probavne tegobe - knjiga naglašava da je nedjelotvorna kod začepljenih žučnih kanala1.

Postoji i stariji recept za jetru: uvarak od četvrtine do pola lista ili dva grama praška aloje, kuhan pet do deset minuta zajedno s po jednom čajnom žličicom samljevenog komorača, zgnječenih boba borovnice i prosenice, u pola litre vode1 - opisuje se kao pomoć kod hronično otekle jetre i poremećene stolice.

Doziranje i ko treba biti oprezan

Aloja nije bezazlena biljka kad se koristi u većim količinama, i baš tu je potreban najveći oprez. Knjiga navodi vrlo jasne granice: za čišćenje crijeva dovoljna je doza 0,2 do 0,6 grama1, dok doza veća od osam grama može biti smrtonosna1.

Postoje i grupe ljudi kojima se alojin sok ne preporučuje uopšte:

  • Alojev sok se ne smije davati trudnicama kao sredstvo za čišćenje.1
  • Potpuno je zabranjena za djecu.1
  • Ne smije se davati plućnim bolesnicima jer izaziva krvarenje i druge poremećaje.1
  • Ne smije se uzimati duže vrijeme kontinuirano.1

Ukratko

Aloja je biljka s dugom tradicijom upotrebe - od njege kože i pomoći kod rana, preko podrške probavi, do tradicionalnog jačanja imuniteta. Ipak, radi se o biljci čije doziranje treba uzeti ozbiljno: male količine imaju blago djelovanje, dok prevelike mogu biti opasne. Ako razmišljaš o uvođenju aloje u svoju rutinu, počni oprezno, drži se malih količina i prvo se posavjetuj s ljekarom, posebno ako si trudna, imaš hronične bolesti ili planiraš dugotrajnu upotrebu.

Izvori

  1. Zdravlje iz Božje apoteke - Maria Treiben (str. 28, str. 29, str. 30, str. 31) · admin.idizdravo.com

Sadržaj na ovoj stranici služi isključivo u informativne svrhe i ne zamjenjuje savjet ljekara ili drugog zdravstvenog stručnjaka. Prije promjene prehrane, terapije ili načina vježbanja posavjetujte se sa svojim ljekarom.