Kako pravilno brati i sušiti ljekovito bilje kod kuće
Kvalitetno ljekovito bilje počinje ispravnom berbom i sušenjem. Saznaj kako pravilno brati bilje po vremenu, sušiti ga bez gubitka ljekovitosti te ga čuvati da ostane moćno i bezopasno.

Najvažnije ukratko
- Beri bilje samo po suvom vremenu bez rose, daleko od puteva i zagađenih mjesta.
- Svaki dio biljke ima svoje vrijeme berbe: cvijeće odmah po cvjetanju, korijen u jesen.
- Suši bilje na promaji u hladu, u tankom sloju, nikako na direktnom suncu za cvijeće i lišće.
- Čuva osušeno bilje u zatvorenim kutijama s oznakom imena i datuma, odvojeno po vrstama.
- Izbjegavaj berbu otrovnog bilja za kuću, jer je opasno u rukama nestručnjaka.
Ako voliš da skupljaš čajeve i bilje iz prirode, način na koji ga bereš i sušiš odlučuje koliko će zaista biti ljekovito. Loše osušeno bilje gubi miris, boju i djelotvorne sastojke, a ponekad postane i potpuno neupotrebljivo. Evo šta stara narodna praksa savjetuje o biranju, sušenju i čuvanju domaćeg bilja.
Bilje je opšte dobro, ali se bere s mjerom
Prije nego pođeš u berbu, vrijedi zapamtiti jednu misao iz narodne tradicije: divlje bilje nije ničija lična svojina, nego opšte narodno dobro; šume i livade su opšta narodna njiva koju čovjek treba razumno koristiti, ne uništavajući je.1 To znači da se bilje ne čupa nasumično, nego se bere tako da ostane dovoljno biljaka za sljedeću godinu.
Biranje ljekovitog bilja – kad i gdje
Vrijeme i vremenski uslovi mnogo utiču na kvalitet bilja. Pravilo je jasno: ljekovito bilje se smije brati samo po lijepom i potpuno suvom vremenu, kad nema rose, nikako po kiši ili odmah poslije kiše - jer rosno i vlažno bilje brzo potamni, uplijesnivi se, "upali" se (zbog vrenja) i propadne, pa se mora baciti; plijesan sa pokvarenog bilja prenosi se i na zdravo bilje u skladištu.1 Ovo nije sitnica: navodi se primjer da je jedna korpa buđavog bilja upropastila nekoliko vagona ispravne robe.1 Posebno su osjetljivi cvijeće živih boja, lišće i nježni nadzemni dijelovi.1
Mjesto berbe je jednako važno kao i vrijeme. Bilje se ne smije brati pored puteva, pruga, sela i gradova zbog prašine i nečistoće, niti tamo gdje je zagađeno mokraćom ili izmetom, zbog opasnosti od zaraznih bolesti.1 Zanimljivo je da postoji i staro mišljenje suprotno prvom pravilu: staro pravilo kaže da je najbolje brati poslije kiše, jer je bilje tada sočnije i čisto, ali ne dok je još vlažno.1 Dakle – poslije kiše da, ali tek kad se biljka osuši na suncu i vjetru.
Pravo vrijeme za svaki dio biljke
Nije svejedno kad se bere cvijet, list, korijen ili plod – svaki dio ima svoj trenutak najveće ljekovitosti.
- Cvijeće se bere čim biljka procvjeta, jer precvjetalo cvijeće gubi miris, boju i ljekovitu vrijednost, a od majske ruže se beru razvijeni ali neotvoreni pupoljci.1
- Lišće i cijele biljke sakupljaju se obično kad se pojavi prvi cvijet, mada ima izuzetaka – list matičnjaka, na primjer, bere se prije cvjetanja, jer je tada najmirisniji i najkrupniji.1 Kod biljaka koje se koriste kao "trave" obično se traže vrhovi grančica u cvatu, jer sadrže najviše cvijeća i lišća, dok odrvenjele donje dijelove treba izbjegavati.1
- Plodovi i sjeme beru se kad su zreli, ali i tu postoje izuzeci – šipak treba brati prije potpune zrelosti, dok je crveno-narandžast i tvrd, jer tada ima više vitamina C i bolje se suši.1
- Kora se najbolje guli rano u proljeće, jer je tada u biljci najviše sokova pa se lakše skida; ljušti se samo zdrava, mlada i glatka kora.1
- Korijenje i podzemni organi vade se najčešće u jesen, dok se kod jednogodišnjih zeljastih biljaka vade dok biljka cvjeta, jer se tada lakše nalaze.1 Nakon vađenja, treba sakupljati samo krupno i razvijeno korijenje, odstraniti trule dijelove, oprati ga i sušiti u tankom sloju.1 Lijepa je navika da se korjenova glava vrati u zemlju radi obnavljanja biljke.1
Razlog ovoj pažljivoj podjeli po vremenu leži u samoj biologiji biljke: ljekovitost bilja zavisi od vremena berbe – u doba cvjetanja najviše sastojaka je u listu i cvijetu, a na kraju vegetacije u podzemnim organima, plodovima, sjemenu i kori.1 Treba imati na umu i da su kalendari berbe samo okvirni, jer klima i reljef variraju – lipa, recimo, cvjeta u junu u Beogradu, u maju na primorju, a u julu na Rudniku.1
Sušenje bilja kod kuće
Kad je bilje ubrano, slijedi najosjetljiviji korak. Zlatno pravilo za cvijeće, lišće i nježne dijelove biljke glasi: suše se na promaji, u hladovini, nikako na suncu.1 Ako imaš pristup sušari za voće ili povrće, iskoristi je – sušenje je brže, a vlaga je glavni uzrok kvarenja.1
Pri sušenju treba paziti i na temperaturu, jer svaka biljka ima svoju: u sušarama treba imati termometar, bilje se suši u tankom sloju uz dobru promaju i povremeno okretanje, a orijentacione temperature su: mirisno bilje do 35-40°C, ostalo bilje uglavnom do 50°C, a pojedino korijenje, plodovi i sjemenke i do 60-70°C.1 Korijenje, podzemni organi, sjeme, plodovi i kore su izdržljiviji, pa se mogu sušiti i na suncu.1
Prostor u kojem sušiš bilje treba biti uredan: prostorije za sušenje moraju biti čiste i dobro provjetrene, jer se inače dobija loša roba i prenose bolesti.1
Čuvanje sušenog bilja
Dobro osušeno bilje lako se pokvari ako se loše čuva. Preporučuje se da se osušeni dijelovi bilja čuvaju u dobro zatvorenim sudovima – sanducima obloženim tamnom hartijom, vrećama od debele hartije, limenim kutijama ili zemljanim glaziranim sudovima, a ambalaža mora biti čista i bez stranog mirisa, da zaštiti bilje od vlage, sunčeve svjetlosti, kisika, insekata, plijesni i glodara.1
Za kućnu upotrebu dovoljne su i jednostavnije kutije: bilje se može čuvati u novim kesama od jake hartije ili kartonskim kutijama koje se dobro zatvaraju, na suhom, mračnom i hladnom mjestu, uz oznaku naziva biljke i datuma branja na kutiji.1 Bilje nije vječno – obnavlja se svake godine, a staro treba baciti ili spaliti.1 Čuvaj ga podalje od svega što bi moglo narušiti njegov kvalitet: dalje od vlage, toplote, sunca, kiseonika, nečistoće i naglih promjena temperature, te podalje od katrana, kolomasti, karbola, kože i druge robe jakog mirisa.1 Svaku vrstu bilja drži posebno – svaka vrsta se čuva odvojeno, ne miješa se u istoj kesi ili kutiji.1
Oprez s otrovnim biljem
Nije svako bilje bezazleno, pa se ovo pravilo odnosi na berbu, pripremu i čuvanje otrovnih vrsta.
Ukratko
Za kvalitetno domaće bilje danas možeš:
- birati suh, sunčan dan bez rose i daleko od puteva i naselja;
- brati svaki dio biljke u njegovo pravo vrijeme – cvijet odmah po cvjetanju, korijen najčešće u jesen;
- sušiti na promaji u hladu, u tankom sloju, bez direktnog sunca za cvijeće i lišće;
- čuvati gotovo bilje u zatvorenim, čistim kutijama s oznakom naziva i datuma, odvojeno po vrstama, i obnoviti zalihu svake godine.
Izvori
- Vasa Pelagić - Narodni učitelj (PDF str. 388, PDF str. 389, PDF str. 390, PDF str. 394) · admin.idizdravo.com
Sadržaj na ovoj stranici služi isključivo u informativne svrhe i ne zamjenjuje savjet ljekara ili drugog zdravstvenog stručnjaka. Prije promjene prehrane, terapije ili načina vježbanja posavjetujte se sa svojim ljekarom.


