Žutica: narodni recepti za olakšanje tegoba

Žuta koža i bjeloočnice su znak na koji se ne smije olako gledati – iza njih može stajati niz različitih problema, od blagih do ozbiljnih. U ovom tekstu pogledaćemo kako staro narodno zdravlje iz knjige Sadika Sadikovića opisuje žuticu i koje je tradicionalne pripravke nudilo, ali prije svega da objasnimo zašto je ovo stanje uvijek razlog za pregled kod ljekara, a ne za samostalno liječenje.

Kako se žutica prepoznaje

Narodna medicina je žuticu prepoznavala po nizu karakterističnih znakova. Prema opisu u knjizi, kod žutice oči i koža požute, tijelo oslabi i svrbi, naizmjenično se javljaju zimica i temperatura s glavoboljom, mokraća je žuto-zelena, a izmet svijetao i siv.¹

Ono što je posebno važno jeste da uzroci žute kože i očiju mogu biti vrlo različiti. Knjiga navodi da može doći do upale bubrega, jetre ili otečene slezene, posljedica katara crijeva ili začepljenja žučnog kanala kamenčićima¹. Zanimljivo je i da se kao mogući okidač spominje i psihičko stanje – uzrok može biti i jako uzrujavanje, razmirice, prepad ili strah¹. Upravo zato što razlozi mogu biti toliko različiti, žutu boju kože ili očiju treba uvijek shvatiti kao signal da se obrati pažnja na jetru, žuč ili bubrege – a to procijeniti može samo ljekar, uz odgovarajuće pretrage.

Autor knjige dodaje i ohrabrujuću napomenu: ako je jetra zdrava, oporavak je brz.¹ To govori da je ishod u velikoj mjeri zavisio od toga šta zapravo stoji iza žutice – još jedan razlog da se stanje jetre provjeri kod stručnjaka.

Šta je zapravo u pozadini – uloga jetre

Da bismo razumjeli zašto se žutica javlja, korisno je znati osnovnu ulogu jetre. Knjiga objašnjava da jetra izlučuje žuč iz krvi koju dovodi vena vratarnica, žuč ide u žučni mjehur pa žučovodom u dvanaesnik; ako se dvanaesnik upali i žučovod začepi, nastaje žutica¹. Drugim riječima, kad je protok žuči blokiran ili kad je jetra opterećena, boja kože i očiju se mijenja.

Autor posebno upozorava da se upala jetre ne smije zapustiti: neliječena upala jetre prelazi u otvrdnjenje jetre bez izgleda za ozdravljenje.¹ Ovo je jasan signal da žuticu, koliko god u narodu zvučala kao "prolazna" tegoba, treba shvatiti ozbiljno.

Narodni recepti iz starih knjiga

U doba kad ljekar nije bio lako dostupan, narod je žuticu pokušavao olakšati kombinacijom biljnih napitaka, posebne ishrane i kupki. Treba naglasiti – ovo su tradicionalni pripravci koje opisuje stara knjiga, a ne dokazani lijekovi za bolesti jetre ili žučnih puteva.

Među pripravcima koje knjiga navodi za žuticu nalaze se:

• Jutarnji i večernji obrok žlice svježeg zrna bijele gorušice s vodom ili limunadom.
• Čaj od smrekovih bobica, preslice, maslačka, kadulje i pelina, koji se pio po žlica svakih pola sata do sat vremena.
• Prah korijena kravojca i poljske steže, uziman na vrh noža tri puta dnevno.
• Mlijeko sa šećerom i praškom drvenog ugljena iz apoteke, tokom desetak dana.
• Grgljanje i ispiranje usta odvarom kadulje više puta dnevno.
• Umatanje tijela u vruću plahtu natopljenu odvarom slame od zobi, te tople polukupke u odvaru smrekovih ili jelovih vrhova.

Cijela kura je, prema knjizi, trajala 6-8 tjedana do potpunog ozdravljenja¹, a u proljeće se nastavljala kurom jagoda, dok se u jesen preporučivalo jedenje bazginih bobica sa šećerom.

Za takozvanu hroničnu žuticu knjiga opisuje slične kupke i umatanja, uz dodatak čaja od konoplje i orahovih resa. Zanimljivo je da se tu dodaje i jedna umirujuća napomena: ako mokraća postane mutna, to je znak skorog ozdravljenja, ne treba se brinuti.¹

Među daljim pripravcima koje knjiga navodi nalazi se i čaj od kičice, kantariona, gospine trave i sporiša, za koji knjiga kaže da je izvrstan lijek¹, kao i kombinacija bijelog luka, rosopasa i komonike kuhanih u bijelom vinu. Posebno se izdvaja čaj od kore johe, za koji knjiga tvrdi da je osobito radikalan lijek, žutica se izliječi za 3-4 dana¹ – ovakve tvrdnje o brzom izlječenju treba primiti sa velikom rezervom, jer potiču iz tradicije, a ne iz savremenih istraživanja.

Ishrana i njega jetre

Bez obzira na to koliko je neko sklono starim receptima, knjiga i sama naglašava da je ishrana ključna za oporavak jetre. Preporučuje se riža kuhana na mlijeku ili vodi s uljem od maka; juha od prekrupe ječma ili zobi 2x dnevno; kiselo obrano mlijeko, hljeb od prekrupe, zelje s malo ulja¹, uz izbjegavanje teških brašnastih jela i zašećerenog voća. Od voća se izdvajaju jabuke, jagode, ribizle, grožđe, bobice bazge¹.

Uzroci bolesti jetre, kako ih opisuje knjiga, uglavnom su povezani sa svakodnevnim navikama: neuredan život, masna/ljuta/jaka jela, alkohol, nahlada.¹ Ovo je možda i najkorisnija poruka cijelog poglavlja – da se jetra čuva prije svega umjerenom, laganom ishranom i izbjegavanjem alkohola, a ne tek nekim čudesnim napitkom.

Ukratko

Žutica je oduvijek bila prepoznata kao ozbiljan znak koji traži pažnju, a ne samo blaga tegoba koja prođe sama od sebe. Stari narodni recepti iz ovakvih knjiga su zanimljivi kao dio naše tradicije i pokazuju koliko je pažnje nekad posvećivano ishrani i njezi jetre, ali danas, kad imaš mogućnost da se javiš ljekaru, to je uvijek prvi i najvažniji korak. Ono što možeš uraditi već danas jeste da obratiš pažnju na signale tijela – boju kože, očiju, mokraće i stolice – i da, ako primijetiš bilo kakvu promjenu, bez odlaganja potražiš stručni pregled.