Guša (struma): narodni recepti za olakšanje

Oticanje na prednjoj strani vrata, poznato u narodu kao guša ili struma, obično je povezano sa štitnom žlijezdom i često zabrine onoga ko ga primijeti na sebi. U starim knjigama o narodnom liječenju mogu se naći zapisi o tome kako su naše bake i djedovi pokušavali olakšati ovu tegobu domaćim sredstvima, pa pogledajmo šta ta tradicija kaže.

Šta narod podrazumijeva pod gušom

Guša je narodni naziv za vidljivo oticanje vrata u predjelu štitne žlijezde. Kroz historiju se ovakvo oticanje liječilo raznim oblozima i napicima od bilja, jer je medicinska dijagnostika tada bila znatno slabije dostupna nego danas. Važno je razumjeti da su ovo zapisi narodne tradicije, a ne dokazani medicinski postupci – oni opisuju šta se nekad koristilo, ne šta sigurno djeluje.

Narodni recepti za gušu

U knjizi Nikole Gelenčira "Prirodno liječenje biljem" zabilježena su dva tradicionalna postupka koja su se nekad primjenjivala kod otečenog vrata.

Oblog od hrastove kore

Prvi recept koristi koru starog hrasta ili mlađeg drveta. Kora starog hrasta ili mladog drveta, naribana i kuhana u vodi; vlažnim ručnikom oblagati gušu, uz topli šal, uz pijenje čaja od kadulje.¹

Dakle, postupak se sastojao od tri koraka:

• naribati koru hrasta i prokuhati je u vodi,
• natopljenim i vlažnim ručnikom obložiti predio vrata, a zatim ga prekriti toplim šalom radi zadržavanja topline,
• uz oblog piti čaj od kadulje.

Oblog od poriluka

Drugi narodni recept oslanja se na poriluk u kombinaciji sa solju i cvijetom ljiljana. Prema zapisu, poriluk sitno isjeckan, pomiješan s morskom solju i cvijetom ljiljana, privija se na gušu svake večeri prije spavanja.¹

Ovaj oblog se, prema tradiciji, pripremao svježe svako veče i stavljao direktno na oticanje, prije spavanja, kako bi ostao na koži preko noći.

Zašto ove recepte treba shvatiti kao tradiciju, a ne liječenje

Oba recepta su zabilježena kao narodna praksa iz vremena kada pristup ljekaru nije bio uobičajen kao danas. Knjiga ne navodi nikakva naučna istraživanja niti dokaze o djelotvornosti ovih obloga – samo opisuje šta se u narodu radilo. Zato ih je najbolje posmatrati kao dio kulturne baštine i eventualno kao blagu, umirujuću njegu kože vrata, a ne kao način da se riješi uzrok oticanja.

Guša, odnosno uočljivo oticanje vrata, može biti znak različitih stanja štitne žlijezde – od bezazlenih do onih koja zahtijevaju liječenje. Uzrok oticanja ne može se utvrditi oblogom niti čajem, nego pregledom i, po potrebi, analizama krvi i ultrazvukom.

Šta se može uraditi dok se čeka pregled

Ako se odlučiš isprobati neki od ovih tradicionalnih obloga dok čekaš termin kod ljekara, imaj na umu nekoliko stvari:

• Oblozi od hrastove kore ili poriluka ne liječe uzrok oticanja – oni su, u najboljem slučaju, blaga vanjska njega.
• Pazi na kožu vrata – ako primijetiš crvenilo, peckanje ili iritaciju od obloga, prekini primjenu.
• Čaj od kadulje, koji se spominje uz prvi recept, pij umjereno, kao i svaki biljni čaj.

Ukratko

Narodna medicina nudi dva stara postupka za gušu – oblog od kuhane hrastove kore uz čaj od kadulje i oblog od poriluka, soli i cvijeta ljiljana koji se stavlja preko noći. Ovo su zapisi tradicije, a ne provjereni lijekovi, pa ih treba posmatrati kao dio narodnog nasljeđa, a ne kao rješenje za oticanje štitne žlijezde. Ako primijetiš oticanje vrata, najbolji korak koji možeš danas preduzeti jeste zakazati pregled kod ljekara – on će utvrditi pravi uzrok i savjetovati dalje korake.