Valerijana: ljekovita biljka za smirenje živaca i bolji san

Nemirne noći, lupanje srca od stresa, glava puna misli koje ne daju mira - mnogi od nas traže način da se smire bez posezanja za lijekovima. Valerijana, poznata i kao odoljen, jedna je od biljaka koja se u narodnoj medicini stoljećima koristi upravo za to. Pogledajmo šta o njoj kaže tradicionalna praksa zabilježena u starim knjigama o liječenju biljem.

Šta je valerijana (odoljen)

Valerijana nosi više narodnih naziva - odoljen, macina trava, kozlić, a latinski naziv joj je Valeriana officinalis. U ljekarništvu se vodi pod nazivom Rhisoma/Radix Valerianae, što upućuje na to da se koristi podanak s korijenom.

Riječ je o biljci koja raste po vlažnim mjestima, uz živice, potoke i stijene, naraste preko metra, a postoji više njenih vrsta. Stabljika joj je gola ili dlakava, listovi lepezasto perasti, a cvijet sitan, bijele ili ružičaste boje, ugodnog mirisa.¹

Mačke su, zanimljivo, poznate po tome što ih miris ove biljke privlači - otud i naziv "macina trava".

Kako se bere i čuva

Prema tradicionalnom uputstvu, bere se podanak s korijenom, i to od biljke stare najmanje dvije godine. Suši se na suncu ili uz pomoć umjetne topline, a čuva se hermetički zatvoren na suhom mjestu¹ kako bi sačuvao svoja svojstva.

Tradicionalna upotreba

U narodnoj medicini se smatra da valerijana popravlja krvotok i krvni pritisak, jača probavu te pomaže kod nervoze srca i bolesti živaca, pri čemu se tinktura posebno ističe kao dobra protiv živčanog uzbuđenja i histerije¹.

Upravo zbog ovog umirujućeg djelovanja, odoljen se u starim receptima pojavljuje u gotovo svakoj kombinaciji namijenjenoj smirenju nervoze, nesanici i problemima sa spavanjem.

Priprema čaja

Za osnovni čaj od korijena valerijane, tradicionalni recept glasi: žlica korijena na 2 dl hladne vode, stoji 10 sati - ne kuha se i ne pere se - a pije se šest puta dnevno po žlicu¹.

Važno je napomenuti da se korijen ne prelijeva kipućom vodom kao kod većine čajeva, nego se ostavlja da odstoji u hladnoj vodi - ovaj način pripreme čuva osjetljive sastojke korijena.

Tinktura od valerijane

Za one koji žele koncentrovaniju formu, tradicionalno se pravi i tinktura. Priprema se tako da se 50 g usitnjenog korijena valerijane stavi u litru 40% alkohola, ostavi da stoji 10 dana, a zatim procijedi i flašira¹. Takva tinktura se uzima u količini od 50-55 kapi na kocki šećera, a navodi se za srčanu nervozu, želučane bolove i nesvjesticu¹.

Prah valerijane

U receptima za nervne bolesti spominje se i upotreba u obliku praha: prah valerijane (odoljena) uzima se do tri puta dnevno na vrh noža, s vodom ili mlijekom¹.

Valerijana za nesanicu

Biljka se posebno često pojavljuje u starim receptima namijenjenim boljem snu. Jedna od kombinacija kaže: odoljen (30 g), hmelj (40 g), nana i matičnjak (po 15 g) - žlica na 2 dl vruće vode, poklopiti 2 sata, ocijediti, zasladiti medom, piti šalicu prije spavanja¹.

Postoji i jednostavnija varijanta samo s odoljenom: odoljen (5 g) sjeckan u 2 dl hladne vode, stoji 12 sati, procijediti, piti prije spavanja¹.

U drugim bilješkama o dobrom snu navodi se i mješavina: valerijana (30%), hmelj (40%) i metvica ili matičnjak (15%), preliti vrelom vodom, piti prije spavanja¹.

Kombinacije za smirenje nervoze i histerije

Valerijana se rijetko koristi sama - u tradicionalnim receptima gotovo uvijek dolazi u paru s drugim umirujućim biljkama poput metvice, matičnjaka, hmelja ili gorke djeteline.

Za opuštanje navečer i ujutro, jedna od starih kombinacija je: nana i gorka djetelina s odoljenom, čaj se pije ujutro i navečer¹. Slična varijanta kombinuje nanu, matičnjak, hmelj i lavandin list, slično pripremljeno, pije se ujutro i navečer¹.

Za glavobolju povezanu s napetošću, u starim receptima se spominje i kombinacija korijena maslačka, angelike, matičnjaka, majčine dušice, cvijeta bazge i metvice¹, dok se jedna druga varijanta oslanja na kičicu, lincuru i korijen odoljena¹.

Zanimljivo je i da se valerijana spominje čak i u kontekstu drugih tegoba gdje nervoza igra ulogu - na primjer, kod problema sa menstrualnim ciklusom tradicija navodi kombinaciju korijena valerijane, divljeg pelina i latica nevena¹.

Šta reći o oprezu

Iako je valerijana jedna od najčešće spominjanih biljaka u narodnoj medicini za smirenje i san, važno je imati na umu da je riječ o tradicionalnoj upotrebi, a ne o dokazanom medicinskom tretmanu. Stare knjige bilježe iskustva i običaje generacija, ali ne zamjenjuju savremenu medicinsku procjenu.

Osobe koje uzimaju lijekove za smirenje, antidepresive, lijekove za spavanje ili bilo kakvu terapiju koja utiče na nervni sistem, trebale bi se posavjetovati s ljekarom prije nego što uvedu valerijanu u bilo kom obliku, jer biljni preparati mogu stupiti u interakciju s propisanim lijekovima.

Ukratko

Valerijana (odoljen) je biljka koju narodna medicina dugo povezuje sa smirenjem nervoze i boljim snom, najčešće u obliku hladnog namakanja korijena, čaja u kombinaciji s drugim umirujućim biljkama ili alkoholne tinkture. Ako želiš isprobati tradicionalni čaj od odoljena, najjednostavnije je staviti žlicu usitnjenog korijena u hladnu vodu i ostaviti ga da odstoji preko noći - bez kuhanja. Prije uvođenja bilo kakvog biljnog preparata, posebno tinkture ili ako već uzimaš druge lijekove, razgovaraj sa svojim ljekarom ili farmaceutom.