Rezultati prikupljeni testiranjem na životinjama pokazuju kako nakon unosa velikih količina šećera dolazi do promjena u mozgu koje su vrlo slične onima koje se javljaju nakon konzumacije droga poput heroina ili kokaina.

Suptilna, podmukla i sve češća, tako stručnjaci opisuju modernu zavisnost od šećera koja poprima razmjere globalne epidemije. U čemu je ‘štos’?

Ljudsko tijelo nije programirano na način da unosi velike količine šećera i masnoća. Te namirnice, osim što štete, s vremenom postanu nešto što tijelo treba – i to u sve većim količinama.

Prosječan čovjek iz zemalja zapadnog svijeta na godinu pojede između 60 i 70 kilograma rafinisanog šećera, a tokom života gotovo pet tona.

Rezultati prikupljeni testiranjem na životinjama pokazuju kako nakon unosa velikih količina šećera dolazi do promjena u mozgu koje su vrlo slične onima koje se javljaju nakon konzumacije droga poput heroina ili kokaina.

Šećer povećava rizik od raka

Postoje naučnidokazi koji povezuju unos šećera i nastanak karcinoma gušterače. Naučnici tvrde kako je najvjerovatniji razlog hiperglikemija i hiperinzulinemija. Unosom hrane koja sadrži jednostavne šećere dolazi do naglog povećanja glukoze u krvi i velike potrebe za insulinom što postepeno dovodi do preopterećenja gušterače i smanjivanja osjetljivosti ćelija na inzulin.

Visok unos šećera i hrane koja obiluje šećerom doveden je u vezu s rakom gušterače, ali i s povećanim rizikom od karcinoma jednjaka, tankog crijeva i pluća.

Ovo su znakovi zavisnosti od šećera:

STALNA ŽUDNJA ZA SLATKIM

Ako vam se šećer, odnosno slatka hrana, ne jede tek povremeno – na primjer, nekoliko puta na mjesec dana, već svakodnevno višekratno osjećate veliku potrebu za unosom slatkog, velike su šanse da ste zavisni. Ipak, problem je što se s vremenom doze potrebne za umirenje zavisnosti povećaju, pa ljudi počinju i umjesto slane hrane dok su gladni birati slatke namirnice, piše Dejli Mejl.

OSJEĆAJ UMORA NAKON JELA

Dok šećer daje privremeni osjećaj energije, nuspojava procesa je “velik pad šećera” koji rezultira osjećajem umora. Ljudi koji ne unose prekomjerne količine slatkog nemaju tolike skokove nivoa šećera u krvi.

PROMJENE RASPOLOŽENJA I SKLONOST DEPRESIJI

Povezuje se s posljedicama šećerne zavisnosti, koja nas čini razdražljivim ako je tijelu uskraćeno ono što smo ga navikli da mu treba.

NADUTOST

Zadržavanje gasova i probavne tegobe nisu samo posljedica unosa premalo biljnih vlakana, već i pretjeranog unosa šećera koji može dovesti do bolova nakon jela te očigledne nadutosti stomaka zbog opterećenja koje njegova probava donosi našem tijelu.

DEBLJANJE KOJE JE NAJOČITIJE NA STOMAKU

Gomilanje kilograma u specifičnoj zoni, odnosno na stomaku, posljedica je unosa previše šećera, što nije nužno posljedica samo šećera u desertima, već šećera u gaziranim pićima, pecivima, testenini, proizvodima brze hrane…

EKSPERIMENTI S LIJEČENJEM ZAVISNOSTI O ŠEĆERU KOD ŽIVOTINJA

U istraživanju koje je 2002. godine sproveo Karlo Kolantuoni sa kolegama sa Prinstona, pokazalo se da su pacovi koji su razvili’ zavisnost’ od šećera posle prolazili kroz fazu ‘skidanja’.

To su proživljavali ili lišavanjem hrane ili liječenjem sa naloksonom – lijekom koji se koristi pri liječenju zavisnosti od opijata, a koji se veže na receptore u sisitemu za nagrađivanje u mozgu. Obje metode ‘skidanja’ uzrokovale su fizičke tegobe kao što je cvokotanje zuba, drhtanje šapa te klimanje glavom.

PREVARITE MOZAK

Prevarite mozak tako da ne osjetite žudnju za slatkim. Ne pokleknite toj želji ako se javi jer ne žudi to vaše tijelo za šećerom nego mozak, koji se naviknao na šećer. Ako nikako ne uspjevate potisnuti misao na jelo i na slatko, zavarajte se tako da pojedete jaje, komadić parmezana ili nekog drugog sira. Osim toga, isprobajte zamjenu za šećer – u obliku stevije, cimeta, kokosovog ulja…