Ljekovito bilje

Padavica (epilepsija) u narodnoj medicini: šta kažu stari recepti

Kako su naši preci doživljavali epilepsiju i šta je stara knjiga narodne medicine preporučivala? Saznaj o tradicijskim receptima – i zašto moderna medicina zahtijeva drugačiji pristup.

4 min čitanja

Najvažnije ukratko

  • Padavica je naziv koji je narod nekad koristio za epileptične napade, danas je poznata kao ozbiljna neurološka bolest koju liječi neuolog.
  • Imela je biljka koju su preci povezivali s padavicom, ali je potencijalno toksična i ne smije se koristiti bez stručnog savjeta.
  • Stari recepti često nemaju precizne doze jer je autor smatrao da djelovanje zavisi od osobe, što je nedopustivo kod ozbiljnih bolesti.
  • Epilepsija se nikada ne smije liječiti samo biljem – savremena terapija je individualna i propisuje je neuolog.

Epilepsija je ozbiljno neurološko stanje koje zahtijeva dijagnozu i liječenje kod ljekara. Ipak, mnogi čitaoci zanimaju se za to kako su naši preci nekad opisivali i "liječili" ono što su nazivali padavicom, pa smo pogledali šta o tome piše stara knjiga narodne medicine Sadika Sadikovića iz 1928. godine. Važno je odmah reći: ovo su zapisi tradicije, a ne provjereni medicinski savjeti.

Prije svega: padavica traži ljekarsku pomoć

Padavica je naziv koji se u narodu nekad koristio za epileptične napade. Danas znamo da je riječ o bolesti mozga koja se dijagnostikuje i prati kod neurologa, uz propisanu terapiju. Sam autor stare knjige naglašava da se čovjek gdje je moguće, prvo treba obratiti školovanom ljekaru, posebno kod bolesti koje moderna medicina sigurno liječi1. Narodni recepti koje ćemo opisati u nastavku pripadaju davnoj tradiciji i služe isključivo kao kulturno-istorijski podsjetnik, a ne kao zamjena za terapiju.

Imela u starim zapisima o padavici

Od svih biljaka koje knjiga spominje, imela se najdirektnije povezuje s padavicom. U poglavlju o toj biljci stoji da imela pomaže kod grčeva, padavice i uzetosti jer poboljšava kolanje krvi1. Dalje se navodi i širi spektar primjene: imela se koristi kod povraćanja krvi, krvarenja iz pluća, krvavog pljuvanja i krvotoka kod žena – pije se čaj: prvo šalica, zatim svako pola do 1 sat po žlicu1.

Knjiga spominje i poseban, dugotrajan protokol za stanje koje naziva "goropaštinom" – preporučuje se 6 sedmica prašak od imele natašte s vodom ili kozjim mlijekom, uz izbjegavanje mesa (svinjetina, koza, pura, guska) i jela koja nadimaju (grah, leća) godinu dana1. Zanimljivo je i zapažanje autora da je najdjelotvornija imela s hrasta, posebno kod krvarenja1.

Ovdje je nužan oprez: imela je biljka s potencijalno toksičnim djelovanjem, posebno njeni plodovi, i nikako se ne smije samostalno pripremati ili uzimati bez konsultacije sa stručnjakom. Stara knjiga ovo ne spominje, ali savremena medicina upravo zato preporučuje da se bilo kakva samostalna upotreba imele izbjegava.

Bilje koje se tradicionalno koristilo za "nervnu rastrojenost"

Osim konkretno uz padavicu, stara knjiga opisuje niz biljaka koje su se u narodu koristile za opće smirenje živaca i nervozu – što nije isto što i epilepsija, ali se nekad miješalo u narodnim predstavama o "nervnim bolestima".

  • Kamilica – čaj od kamilice se, prema knjizi, pio jer tri šalice dnevno tjeraju na znoj, lijek za nervnu rastrojenost, bolesti jetre, bubrega, mokraćnog mjehura, šuljeve1.
  • Metvica – prema opisu u knjizi, čaj od metvice se koristio jer umiruje živce, liječi nervozu, glavobolju, zujanje u ušima, histeriju, hipohondriju, groznicu, noćno znojenje, vjetrove, podrigivanje, mučninu, povraćanje, grčeve u želucu i maternici, poboljšava cirkulaciju, regulira mjesečnicu, jača matericu i probavu, liječi nahladu, promuklost, kašalj, probadanja1.
  • Lincura – tinktura od korijena lincure spominje se kao sredstvo za nervno rastrojene i slabe osobe: 15-20 kapi tinkture lincure na šećeru ili u toploj vodi dnevno - grije želudac, pospješuje probavu1.
  • Kravojac – za bolji san nervoznim osobama, knjiga navodi da se jastučić od svježe osušenog lišća preporučuje nervoznim ljudima za bolji san1.

Ove biljke pripadaju tradicionalnoj upotrebi za opuštanje i smirenje, ali knjiga ih ne povezuje izravno s liječenjem padavice, pa ih ovdje spominjemo samo kao širi kontekst narodnih recepata za "nervne bolesti" tog doba.

Zašto su doze u starim receptima tako nejasne

Vrijedi znati i kako je autor pristupao doziranju, jer to objašnjava zašto su stari recepti često neprecizni za današnje standarde. On sam piše da je namjerno koristio manje doze bilja u receptima, jer djelovanje zavisi od osobe - kod nekih i mala količina djeluje jako, kod drugih treba deset puta veća doza1, te savjetuje da svako treba sam isprobati djelovanje lijeka na sebi i prilagoditi dozu (pojačati ako je preslab, smanjiti ako je prejak)1. Ovakav pristup "probaj pa vidi" potpuno je neprimjeren kod ozbiljnih neuroloških stanja poput epilepsije, gdje nepravilna doza ili izostanak prave terapije mogu biti opasni.

Autor je čak i sam priznao granice ovakvog pristupa, navodeći da su neki jaki lijekovi namjerno nisu uvršteni u knjigu jer, iako djeluju brzo i sigurno, prejaki su i mogu se davati samo zdravim i jakim osobama1 – što samo potvrđuje da je riječ o eksperimentalnoj, nesigurnoj praksi po današnjim mjerilima.

Ukratko

Stara knjiga narodne medicine spominje imelu kao biljku koju su naši preci povezivali s padavicom, a kamilicu, metvicu, lincuru i kravojac s općim smirenjem nerava – sve to kao dio tradicije, bez naučne potvrde djelovanja. Danas je epilepsija stanje koje se dijagnostikuje i liječi kod neurologa, a narodni recepti mogu biti zanimljivo štivo o prošlosti, ali ne i zamjena za savremenu medicinu. Ako te zanima ova tema, najbolje je o njoj razgovarati sa svojim ljekarom, posebno ako već koristiš propisanu terapiju.

Izvori

  1. Narodno zdravlje - Sadik Sadiković (str. 6, str. 9, str. 309, str. 318, str. 330, str. 338, str. 349) · admin.idizdravo.com

Sadržaj na ovoj stranici služi isključivo u informativne svrhe i ne zamjenjuje savjet ljekara ili drugog zdravstvenog stručnjaka. Prije promjene prehrane, terapije ili načina vježbanja posavjetujte se sa svojim ljekarom.