Aromaterapija: kako eterična ulja djeluju na zdravlje

Mnogi od nas imaju bočicu eteričnog ulja lavande ili ružmarina u ormariću, ali rijetko znamo šta se zapravo krije iza pojma aromaterapija. Razumijevanje kako eterična ulja djeluju pomaže da ih koristimo smislenije – i sigurnije – u svakodnevnom životu.

Šta je zapravo aromaterapija

Aromaterapija je dio fitoterapije, odnosno liječenja biljem. Smatra se dijelom fitoterapije; koriste se esencijalna (eterična) ulja biljaka dobijena ekstrakcijom, destilacijom ili ceđenjem (tiještenjem).¹ To znači da eterična ulja nisu nešto odvojeno od ljekovitog bilja – ona su, zapravo, koncentrovani ekstrakti iz biljaka koje poznajemo iz vrta ili šume.

Vrijedi podsjetiti da fitoterapija, kojoj aromaterapija pripada, nije nekakva alternativa modernoj medicini. Savremena naučna i klinička istraživanja potvrđuju djelotvornost i bezopasnost biljaka iz narodne medicine, pa se fitoterapija ne treba smatrati alternativnom medicinom, već dijelom naučne medicine.¹ Ipak, njena uloga je ograničena: fitoterapija služi za očuvanje zdravlja, prevenciju i liječenje blažih oblika bolesti.¹

Zanimljivo je i da mnoge aktivne tvari iz biljaka nisu samo "narodni lijek" nego osnova savremene farmacije. Aktivne tvari biljaka, izolovane i sintetizovane, osnova su mnogih lijekova.¹

Koliko postoji eteričnih ulja i šta je sa njima pogrešno shvaćeno

Većina ljudi aromaterapiju vezuje isključivo za opuštajuću masažu ili mirisnu svijeću, ali to je samo djelić priče. Većina ljudi aromaterapiju povezuje samo s masažom, inhalacijom i mirisnim uljima, što knjiga navodi kao nepotpuno shvaćanje.¹ U stvarnosti, paleta eteričnih ulja je mnogo šira: postoji više od 400 vrsta eteričnih ulja, primjenjivih na razne načine za liječenje i očuvanje zdravlja.¹

Dva pristupa aromaterapiji

U svijetu aromaterapije postoje dvije škole koje se razlikuju po tome koliko daleko idu u primjeni ulja. Postoje dva pristupa: anglosaksonski (ulja se primjenjuju samo putem kože i inhalacije) i francuski (ulja se primjenjuju i oralnim putem, jer su Francuzi uočili njihovu punu ljekovitost).¹

Zanimljivo je da se ova dva pristupa nisu širila istom brzinom u svijetu. U anglosaksonskom svijetu prvo je prihvaćen samo anglosaksonski pristup aromaterapiji, a posljednjih godina i francuski pristup, čime je omogućena šira primjena.¹ To pokazuje da se razumijevanje eteričnih ulja mijenja i širi i unutar same struke.

Oralna primjena ulja, prema francuskom pristupu, navodi se kod ozbiljnijih stanja. Kao primjer: kombinacija ulja palmarose, čajevca, eukaliptusa i lista cimetovca u obliku vaginaleta navodi se kao djelotvorna kod infekcije humanim papiloma virusom (HPV), a eterična ulja se navode kao učinkovita kod gljivičnih oboljenja, u obliku kapsula za oralnu primjenu kod raznih poremećaja i bolesti.¹ Ovakvu primjenu ne treba pokušavati samostalno – o tome više u nastavku.

Kako se eterična ulja koriste u praksi – primjeri poznatih biljaka

Način primjene zavisi od biljke i cilja. Evo nekoliko primjera koji dobro ilustruju raznolikost upotrebe eteričnih ulja.

Ružmarin je poznat po svom eteričnom ulju koje po mirisu podsjeća na kamfor. Sadrži eterično ulje slično kamforu po ljekovitim i aromatičnim svojstvima, a djeluje tako što poboljšava cirkulaciju u krvnim žilama glave i umirujuće djeluje na živčani sustav.¹ U mediteranskim krajevima ova biljka ima i poseban status: u mediteranskim zemljama poznat je kao "Afroditina biljka" – koristi se kao afrodizijak, lijek i začin.¹ Posebno se preporučuje ljudima koji su se "ispraznili" nakon neke teže životne faze: preporučuje se osobama koje su nakon bolesti ili teškog događaja izgubile energiju i vitalnost.¹

Timijan je primjer biljke čije eterično ulje se koristi za inhalaciju i ispiranje, prvenstveno zbog snažnog antiseptičkog djelovanja. Knjiga navodi jako antiseptičko djelovanje timijana – jedno od najvažnijih prirodnih sredstava za dezinfekciju.¹ Jedan jednostavan primjer inhalacijske/lokalne primjene jeste vodica za usta: eterično ulje timijana (8-10 kapi) ukapati u čašu tople vode, dobro isprati usta; navodi se da pomaže i protiv zadaha iz usta.¹

Lavanda je možda najpoznatija aromaterapijska biljka, a njeno eterično ulje se izdvaja direktno iz cvjetova. Lavanda (Lavandula officinalis) je mediteranska aromatična biljka čije ljekovite tvari su eterično ulje, tanini i kumarini; eterično ulje se dobija iz cvjetova, a cvjetovi se koriste kao lijek, miris i začin.¹ Jedan jednostavan način primjene protiv stresa je lokalna upotreba: 2-3 kapi eteričnog ulja lavande pomiješati sa kašikom tople vode i utrljati u predio tjemena.¹

Ovi primjeri pokazuju zašto se aromaterapija ne svodi samo na prijatan miris – ulja djeluju i na kožu, i na sluznice, i (kod nekih pristupa) iznutra.

Na šta obratiti pažnju

Eterična ulja su visoko koncentrisani ekstrakti, pa pogrešna upotreba nije bezazlena. Opšte pravilo fitoterapije važi i ovdje: pogrešna upotreba bilja može biti štetna; za uspjeh liječenja važno je poznavati biljku, pravilnu količinu i vrijeme uzimanja.¹ Takođe, ono što jednoj osobi odgovara, drugoj ne mora: postoji mogućnost alergijskih reakcija, pa se savjetuje da se prvo isproba mala količina, jer ono što jednoj osobi koristi, drugoj može štetiti.¹

Kod ozbiljnije primjene, posebno oralne ili kod kompleksnijih zdravstvenih tegoba, stručna pratnja je ključna: nužno je pratiti upute stručnog aromaterapeuta i koristiti isključivo čista, usko kemotipizirana ulja.¹

Ukratko

Aromaterapija je ozbiljan dio fitoterapije, ne samo prijatan miris u prostoriji. Eterična ulja poput ružmarina, timijana i lavande imaju konkretne, dokumentovane načine primjene – od inhalacije i utrljavanja do, u nekim pristupima, oralne upotrebe. Danas možeš početi jednostavno: probaj malu količinu ulja koje te zanima, obrati pažnju na reakciju tijela, a za sve što ide dalje od blage, površinske primjene, potraži savjet stručnjaka ili ljekara.