Svrab i šuga: narodni recepti za smirenje kože iz stare narodne medicine

Svrbež kože zna biti toliko jak da ne daje mira ni danju ni noću, a šuga je uz to i zarazna, pa brine cijelu porodicu. U nastavku donosimo stare narodne recepte za svrab zabilježene u knjizi "Narodno zdravlje" Sadika Sadikovića – isključivo kao dio naše tradicije, a ne kao zamjenu za pregled kod ljekara.

Šta narodna medicina kaže o uzroku šuge

Prema staroj knjizi, svrab nastaje od velike nečistoće, vrlo je zarazna bolest i prenosi se i dodirom ruke¹. Zato se u narodnim receptima toliko insistira na čistoći tijela, posteljine i odjeće – ne samo na mazanju kože.

Opisani simptomi koje je autor prepoznavao kao svrab uključuju: upalu kože, gnojne ili vodenaste mjehuriće i bubuljice, jak svrbež, uznemirenost živaca, nesanicu i gubitak apetita¹. Danas znamo da svrbež kože može imati mnogo uzroka, od alergija do parazitskih bolesti poput prave šuge, pa je važno da uzrok utvrdi ljekar, a ne da se sam dijagnosticira na osnovu starih opisa.

Mazanje i kupke – osnova starog liječenja

Knjiga prvo preporučuje jednostavno mazanje kože: tijelo mazati 3-4 puta dnevno terpentinovim uljem pomiješanim s čistim prosijanim drvenim pepelom¹. Uz to ide i kupanje – svako veče tople kupke u velikoj kadi u odvaru brezovog lišća, uzimajući 4-5 kg lišća, preliveno vodom i kuhano poklopljeno¹.

Nakon kupke su se poštovala i pravila higijene: odvar se kuhao tri sata, procijedio i izlio u vodu za kupanje, a poslije kupke trebalo je obući čistu odjeću i leći u čist krevet, dok se rublje prokuhavalo u lukšiji radi uništenja bakterija¹. Ovaj korak – promjena i prokuhavanje rublja – smatran je ključnim za trajno rješavanje problema, jer trajno izlječenje je moguće samo ako se obuku nove haljine ili se staro rublje dobro ispere u lukšiji¹.

Čajevi koji su se pili uz liječenje kože

Uz vanjsko mazanje, narod je pio i čajeve za koje se vjerovalo da pomažu "iznutra". Jedan takav recept glasi: 15 g koprive, 15 g kadulje, 6 g kantarije i 4 g pelina na 3/4 litre vode, s 3 žlice meda, kuhano 20 minuta; čaj se pio svakodnevno svježe skuhan, a prema knjizi svrab je navodno prolazio za 3-4 dana, mada se čaj nastavljao piti 3-4 sedmice¹.

Ovakve tvrdnje treba shvatiti kao zapis narodnog vjerovanja iz svoga vremena, a ne kao dokazan rezultat – šuga je parazitska bolest koju izaziva grinja i koja se ne povlači sama od čaja, bez obzira koliko dugo se pije.

Drugi i treći recept iz knjige

Knjiga navodi još nekoliko varijanti liječenja kože kod svraba:

• Mast s uljem i sumporom: jednaki dijelovi maslinovog ulja, soka od naranče, soli, sumpora, šećera i tucanog tamjana zagrijavani su i njima se mazalo tijelo 2-3 puta dnevno odozgo prema dolje, uveče uz kupku u odvaru brezovog lišća i uz pijenje istog čaja¹.
• Lijeska i mlijeko: 10 dag korijena pasje lijeske, 10 dag mladih vrhova lijeske i 1/4 kg zdrobljenih lješnjaka kuhalo se dva sata u 4 litre mlijeka od jalove krave u novom zemljanom loncu; svrabljiva mjesta su se mazala 5-6 puta dnevno tokom 3-4 dana, zatim se kupalo u lukšiji od drvenog pepela, a odjeća se presvlačila i prokuhavala¹.
• Jorgovanovo lišće: lišće jorgovana pomiješano s vinom, octom i malo bijelog i žutog sičana kuhalo se i njime su se mazala šugava mjesta jednom dnevno¹.
• Para, ružmarin i med: tijelo se parilo vrelom vodom, zatim trljalo alkoholom od ružmarina, a nakon pola sata premazivalo medom uveče, da bi se ujutro okupalo – navodno je tako prolazilo za nekoliko dana¹.
• Konopljino ulje: mazanje konopljinim uljem također je navedeno kao pomoć¹.
• Odvar graha: kilogram graha kuhan u tri litre vode, a gustom procijeđenom vodom prali su se zaraženi dijelovi tijela nekoliko puta¹.

Postoji i varijanta s bijelim lukom – sok od bijelog luka pomiješan s uljem navodno liječi šugu i kraste, mazanjem 3-4 puta dnevno¹.

Recept s duhanom – zašto treba poseban oprez

Jedan od starih recepata uključuje i duhan: kuhani listovi duhana u vodi, procijeđeni, koristili su se za mazanje bolnih mjesta; ostatke i lišće trebalo je odmah iznijeti van jer miris udara u glavu, a uz ovaj lijek se preporučivalo uzeti i nešto za otvor (laksativ)¹.

Ovo je tipičan primjer recepta iz prošlosti koji danas nikako ne bi trebalo primjenjivati bez razmišljanja – duhan sadrži nikotin koji se može apsorbovati kroz kožu, a to je posebno opasno za djecu i trudnice.

Ukratko

Stari narodni recepti za svrab i šugu – od brezovih kupki i čajeva od koprive i kadulje do masti s ružmarinom ili bijelim lukom – govore koliko se nekad pažnje posvećivalo higijeni, promjeni rublja i čistoći kao dijelu liječenja. To su zanimljivi dijelovi naše tradicije, ali ih vrijedi čitati kao historiju, a ne kao uputstvo za danas. Ako primijetiš uporan svrbež kože, mjehuriće ili osip koji se širi, najbolji prvi korak je razgovor s ljekarom koji će utvrditi pravi uzrok i preporučiti sigurnu terapiju.