Otečene limfne žlijezde (guke): narodni recepti za olakšanje

Otečene žlijezde na vratu, poznate u narodu kao guke, znaju zabrinuti svakoga ko ih primijeti kod sebe ili svog djeteta. Stara narodna medicina je imala čitav niz obloga, čajeva i postupaka za ublažavanje ovakvih otoka, a mnogi od njih se i danas prenose s koljena na koljeno. U ovom tekstu donosimo pregled tradicionalnih recepata iz starih zapisa narodne medicine – uz jasnu napomenu da je riječ o narodnom iskustvu, a ne o dokazanom liječenju.

Šta narodna medicina kaže o gukama

U starim zapisima guke se spominju u više konteksta – od običnih nazeblina do ozbiljnijih, dugotrajnih otoka. Za guke nastale od prehlade knjiga navodi da mogu biti velike kao ptičja jaja, a liječe se trljanjem uljem iz koštica suncokreta, zatim privijanjem gorkih tucanih lješnjaka koji su istucani i ostavljeni da omekšaju dok ne puste vodu¹. Ako lješnjaka nema, predlaže se alternativa: lanena krpa namočena u čistu prepečenu rakiju ili čisti alkohol, posuta tucanim paprom, privije se oko vrata, uz prekrivanje suhim i toplim da zrak ne dopire do obloga¹.

Postoje i teže, dugotrajne vrste otoka koje stari zapisi nazivaju škrofuloznim ili čak sifilističnim gukama, a navode da mogu nastati i od vanjskih ozljeda¹. Ovakvi nazivi danas zvuče zastarjelo i ne odgovaraju savremenoj medicinskoj terminologiji, ali upravo zato ih treba shvatiti kao dio istorije narodne medicine, a ne kao dijagnozu.

Oblozi za vrat i otečene žlijezde

Oblozi su bili osnovni oslonac narodnog liječenja guka. Jedan od najčešće spominjanih je oblog od hrastove kore. Za oteklinu vratnih žlijezda priprema se tako da se 20 g mlade kore hrasta kuha na 180 g vode pola sata, a zatim se mrzlim odvarom namoči platnena krpa i omota vrat, uz mijenjanje obloga svakih 20 minuta¹. Isti odvar se, prema zapisu, koristio i za grgljanje ili ispiranje grla kod unutrašnjih bolova vrata i grla¹.

Kod upale žlijezda spominje se i hladan oblog od hrastove kore, nešto jače koncentracije, koji se mijenja čim postane vruć¹, dok se preko želuca i trbuha stavlja topli oblog od pola octa i pola vode¹.

Za obične otečene žlijezde narod je koristio i jednostavnije pristupe: obloge od octa ili ilovače oko žlijezda¹, te lagano trljanje toplim glicerinom ili orahovim uljem nekoliko puta dnevno¹. Spominje se i oblog od kokotca – 30 g biljke i žlica meda, kuhano 15 minuta¹.

Za vruće, zapaljene otoke pripremao se i melem od sjemena žutilovke (poznate i kao svinjduša): sjeme se samelje, zakuha s kipućom octenom vodom do konzistencije melema, namaže 3 cm debelo na laneno platno i stavi na žlijezde, uz previjanje suhim i toplim¹. Sličan pripravak se koristio i za otekline na koljenu, gdje se sjeme grahotuše samelje i zakuha s kipućim octom i vodom u melem, namaže na mokru lanenu krpu i vruće obavije oko otoka¹.

Čajevi iz narodne medicine

Uz vanjske obloge, uobičajeno je bilo piti i čajeve koji su, prema narodnom vjerovanju, trebali djelovati iznutra. Jedan takav čaj spravljao se od podbijela, bokvice, kadulje i pelina: po 3 g podbijela, bokvice i kadulje te 2 g pelina na pola litre vode, kvasiti 12 sati, prokuhati, pa pariti pola sata poklopljeno na toplom – piti dvije šalice dnevno¹. Uz njega se preporučivao i čaj od komorača, pripremljen od male žlice samljevenog sjemena komorača na četvrt litre vode sa žlicom meda, kuhano 2 minute, a pilo se po žlicu svakog sata tokom dana¹.

Za teže, gnojne guke zapis navodi složeniju mješavinu: po 4 g matočine, kadulje i kantarije, 2 g pelina, žlica samljevenog sjemena žutilovke i 2 žlice meda na pola litre vode, potopljeno 12 sati, provrelo i ostavljeno poklopljeno 20 minuta, a pilo se svaki sat po žlicu¹.

Za škrofulozne guke koristio se čaj od stolisnika, preslice, gorke trolistke i pelina: 6 g stolisnika, 4 g preslice, 4 g gorke trolistke, 2 g pelina i 2 žlice meda na pola litre vode, potopljeno 12 sati, provrelo i ostavljeno 10 minuta poklopljeno, a pilo se po 2 velike šalice dnevno, gutljaj po gutljaj¹. Uz čaj su se stavljale i obloge od preslice i kunice, a svježe lišće kunice, istucano, moglo se izravno privijati na guke¹.

Kad su u pitanju djeca

Posebno mjesto u starim zapisima zauzima liječenje guka kod djece, koje su se najčešće javljale kao otekline vratnih žlijezda. Opisuje se postupak s orahovim lišćem: kod otečenosti vratnih žlijezda kuhalo se zeleno orahovo lišće, moglo i suho ili nezreli orah – lišće se kuhalo, toplo oblagalo po gukama, a odvar se pio nekoliko puta dnevno¹. Uz to se mladi orah djetetu davao natašte u malim količinama nekoliko jutara¹, a zapis navodi da škrofule prolaze ako se liječenje počne na vrijeme¹ – tvrdnju treba shvatiti kao narodno vjerovanje svog vremena, ne kao garanciju.

Za manje otoke žlijezda kod djece spominje se i neven kuhan u mlijeku: 2-6 g lišća i cvijeta svježeg nevena kuhano u litri mlijeka dok se ne ukuha na pola, pilo se dva puta dnevno po čašicu¹.

Opće mjere uz liječenje

Uz konkretne obloge i čajeve, stari zapisi redovno navode i opće mjere jačanja organizma: dnevno pranje tijela octenom vodom, hodanje po hladnoj vodi postupno od 10 sekundi do pola minute, zatim brzo pranje donjeg tijela i odlazak u krevet¹. Preporučivalo se i tjedno 2-3 puta umotavanje tijela u hladnu plahtu umočenu u odvar od trina, prekrivenu suhom plahtom i vunenim pokrivačem, u trajanju 1,5-2 sata¹. Uz to se pažnja posvećivala i ishrani: preporučivala se krepka ali lagana hrana, kava od žira i dnevno 2 žlice ribljeg ulja¹.

Ukratko

Narodna medicina je guke liječila kombinacijom vanjskih obloga (hrastova kora, ocat, ilovača, žutilovka), čajeva od ljekovitog bilja i opštih mjera jačanja organizma poput pranja octenom vodom. Ovi recepti su dio naše tradicije i mogu se posmatrati kao kulturno naslijeđe, ali kod bilo kakvog upornog ili sumnjivog otoka žlijezda prvi korak danas treba biti posjeta ljekaru koji može utvrditi pravi uzrok i preporučiti odgovarajuće liječenje.